-Piše: Saša Stojanović

Kad sam bio dječak, u moj rodni Bar je sa „trulog” kapitalističkog Zapada dolazio cirkus koji se, gle čuda, zvao „Korona” (i sa Kovidom-19 slučajno a ni namjerno nema baš nikakve veze) da iz naših socijalističkih džepova istrese zadnje dinare prikazujući nam razne opsjene ovoga svijeta. Djeca kao djeca, bila su zadivljena raznim čudima, egzotičnim životinjama, gmizavcima, divljim mačkama, majmunima i slonovima, ali ipak, tada i sada, najveći utisak ostavljali su i najviše pažnje privlačili klovnovi i razni pajaci, šareni, sa velikim nosem, tužnim očima i u odjeći sa hiljadu boja koja je trebalo da razbije tugu, koja na kraju čeka svakog klovna kad se zavjesa spusti i ostane sam.

Bar je i tada kao i sada bio najveći grad na južnom dijelu Jadrana, a Budva nije bila „metropola crnogorskog turizma”, nego tek malo veće ribarsko naselje koje je, uzgred rečeno, imalo i Sajam, ali na cirkus je morala da čeka 40-ak godina.

No, za cirkus „Korona” koji je stigao u Budvu, iako ni najmanje nije besplatan, niste morali odmah da kupite ulaznicu. Dovoljno je što ste građanin Crne Gore i već ste se pretplatili, a kolika će zaista biti cijena, utvrdiće se na kraju predstave.

Ipak, ovaj cirkus koji se trenutno dešava u Budvi nije došao sa „trulog” Zapada već je osmišljen od strane onih koji su u vrijeme pravog „Korona” cirkusa bili žutokljunci. I uprkos gomili profesionalaca u svojim redovima (po njihovoj tvrdnji) amaterski su osmislili ovu predstavu kojoj se čitav svijet smije, a samo mi plačemo. Umjesto aplauza čuju se „topovski udari”. I tu prestaje metafora i počinje predstava.

Glavni režiser je angažovao svoje najbolje glumce, uglavnom klovnove i lakrdijaše, ali i statiste pajace, ne pitajući za cijenu. Čitava mašinerija je u pogonu da bi predstava uspjela, ali publika negoduje jer je namirisala prevaru i jeftini trikovi joj ne mogu zamazati oči. Uzalud donedavno neprevaziđeni mađioničar vadi kečeve iz rukava i zečeve iz šešira, nešto gadno ne štima jer publika se probudila iz psihoze i nezadovoljna predstavom traži pare nazad! Režiser je u panici a glumci bi, kao kameleoni, da se izvuku ispod šatre i spasu živu glavu. Samo je obezbjeđenje još tu i čuva ekipu od publike koja skandira „lopovi” prijeteći da probije kordon. I jasno se vidi da će ga probiti, samo je pitanje trenutka. A kad se sve životinje oslobode i razbježe iz cirkusa za neke će biti gadno.

Ono što naš režiser i njegov režim već godinama pokušavaju da nam uvale sada je ogoljeno do kosti. Bolje rečeno samo je kost i ostala, i mi je glođemo već dugo, gladni i žedni, goli i bosi, a poznato je da se od koske niko nije zasitio. Paralelni univerzum u kojem živi mali broj odanih, uglavnom na čelu zarobljenih institucija zarobljene države, totalno im je pomutio razum. Srećom, takvo djelovanje je otvorilo oči dobrom dijelu onih koji su ih sve ove godine zdušno podržavali, glasajući ili ćuteći na njihova nepočinstva i enormno bogaćenje, laži, krađe izbora ili namještanje tendera ili poslova iz domena javnih nabavki. Toliko se osilio ovaj režim da besprizorno gazi preko Ustava i zakona, preko građanina kao konstituenta i prvog nosioca prava te iste države. Ništa, apsolutno ništa, im ne predstavlja najviši pravni akt i bukvalno su spremni na sve da sačuvaju pozicije i ogroman kapital koji su nezakonito stekli zahvaljujući tim pozicijama. Obesmislili su institucije (u koje više niko ne vjeruje), pokrali izbornu volju građana u više gradova, policiju pretvorili u privatnu vojsku koja se u njihovo ime obračunava sa golorukim narodom, i što je najupečatljivije, doveli zemlju do ivice bankrota svojom retrogradnom i naopakom politikom, pljačkom državne imovine, zloupotrebom službenog položaja ili nekim drugim nepočinstvom.

Sve navedeno kao jedinu dobru posledicu ima oslobađanje duha iz boce. Duh slobode ponovo se širi Crnom Gorom. Solidarnost je ono što nam je bilo neophodno i konačno se veliki broj ljudi odvažio da progovori jer je predugo ćutao. Jasno je da režim ima strahovite koronarne probleme ali ih ni svi internisti ovog svijeta a ni sama korona više ne mogu spasiti, iako manipulišu svakom informacijom i zloupotrebljavaju ih u dnevnopolitičke svrhe. Saopštenja i preporuke NKT-a su na granici zdravog razuma i paralelnog univerzuma i služe za podsmijeh jer njihov efekat još niko nije uspio da dokuči. Kao epilog imamo pune ulice, koje su svakim danom punije, tako da je „događanje naroda” nešto sasvim izvjesno. Kad institucije ne rade svoj posao, onda se sistem urušava iznutra, a broj ljudi na ulici povećava, to je praksa svih totalitarnih i autokratskih režima i taj scenario je viđen mnogo puta. Bližimo se diktaturi i istorija se ponavlja, ali mi ne moramo opet da budemo ponavljači. I ništa se neće desiti po sistemu „sjaši Kurta da uzjaše Murta”. Bez lustracije, vraćanja opljačkanog novca u budžet i odgovaranja pred narodnim a ne privatnim sudovima, ništa se neće suštinski promijeniti. Bez izgradnje društva sa temeljnim tradicionalnim vrijednostima gdje smo svi jednaki pred zakonom cirkus će se nastaviti ma kako se zvao.

Pred nama su vreli dani, a odluke koje treba da donesemo moraju biti produkt hladne glave. Mislimo o tome, dosta je bilo sile i nepravde, ovaj narod je gladan hljeba, slobode i pravde.

---