-Piše: Jovo Pejović

Kada 31 godinu živite u diktaturi, ljudski je da prvog dana toliko čekane slobode nađete duši oduška i proslavite taj dan opuštenije nego obično. Naravno, i u slavlju treba biti dostojanstven i veliki, jer ničim ne smijemo pokazati da je osveta naša opcija. Nije nepoznato da se slični slučajevi proslavljanja pobjeda dešavaju i drugim povodima, ali zbog specifičnosti trenutka u kojem živimo sve mi liči da su oni koji su imali namjeru da umanje našu pobjedu i stvore drugačiju sliku to radili u režiji režima. Trideset jednu godinu sam gledao kako nakon pokradenih izbora slave pristalice DPS-a i kako im je sve dozvoljeno. Prolazili su i pored moje kuće, koja je udaljena par kilometara od urbanog dijela Podgorice, da me opomenu da su oni pobjednici a ja poraženi. Sve sam to stoički podnosio, iako sam znao da njihove pobjede nikada nijesu bile rezultat izborne volje, već brutalne krađe. Zato bi bilo moralno da režim mirno pođe sa vlasti, jer to im je nakon izborne pobjede opozicije koja je čista kao suza jedino i ostalo. Ako u njima ima i promil časti, neka krivicu za poraz traže u svojim redovima. Oni, takođe, dobro znaju da su i ovoga puta uz pomoć krađe, ucjena, pritisaka i državnih resursa koji su im bili na raspolaganju, kao i Nacionalnog koordinacionog tijela, koje se sve vrijeme kockalo sa zdravljem građana i sprdalo s državom, ukrali nekoliko mandata. Ko gubi, ima pravo da se ljuti. Međutim, to pravo nemaju oni koji su 31 godinu imali na raspolaganju sve, i upropastili sve čega su se dohvatili. To pravo nemaju oni koji su javno poručivali da će poraziti i Crkvu i opoziciju, i da će nas nakon toga protjerati iz Crne Gore, ako nam padne na pamet da im se suprotstavimo. Licemjerno ovih dana, kao uostalom i svih 31 godinu, zvuči odlazeća vlast. Vlast koja nas je ponižavala na svakom koraku, koja je samo nama Srbima ograničavala Ustavom zagarantovana prava, na protestnom skupu u Podgorici je pokazala pravo lice, iako je pokušala da se sakrije iza takozvanih patriotskih organizacija. Licemjerno zvuče i poruke dvorskih analitičara, i nekih lidera političkih partija, koji i dalje čine sve da diskriminišu Srbe u Crnoj Gori i uskrate im pravo da dobiju svoje mjesto u novoj vlasti u procentu koji su pošteno zaradili na izborima. Znam mnogo stručnih ljudi u Crnoj Gori koji su zbog privilegija koje im je odlazeća vlast omogućavala ponizili i sebe i struku. Sada je jasno i onima koji u to nijesu vjerovali, u čijoj su službi ljekari – članovi Nacionalnog koordinacionog tijela, i kako su pogazili Hipokratovu zakletvu. To kako se odlazeća vlast odnosila prema sveštenstvu i vjernicima Srpske pravoslavne crkve nije zabilježeno u svijetu. Njihov odnos prema skupovima koje je organizovao režim bio je posve drugačiji. Nova vlast mora uložiti poslednji atom snage da se Crna Gora pomiri, da se ne dijeli po nacionalnim i vjerskim šavovima, već da znanje i stručnost budu glavni kriterijumi u svim sferama društva. Zbog tog cilja treba se odreći jednog dijela svog kolača ako je to za dobro svih u Crnoj Gori. Koliko su režim i njihove vatrene pristalice dotakle dno, najbolje govori činjenica da se i dalje nadaju da mogu nekoga kupiti svojim prljavim parama, ucijeniti ili prepasti uprkos iskazanoj većinskoj volji građana Crne Gore na izborima, i tako nastaviti dalje da nas dijele i pljačkaju. Vjerujem da je konačno stavljena tačka na izborne krađe, kupovinu ličnih karata, ucjene na radnim mjestima, i da će birački spiskovi biti očišćeni od fantom birača. Za buduću vlast poruka: samo mirno i dostojanstveno. Stara izreka kaže: „U zlu se ne ponizi, a u dobru se ne uzvisi”. Naravno, doprinos Srba izbornoj pobjedi niko ne smije minimizirati niti ignorisati, niti ne daj Bože, uskraćivati prava koja su im Ustavom zagarantovana. Ruka pomirenja je pružena svima. Ali oni političari koji su godinama čuvali leđa Milu Đukanoviću, i koji i dalje pokušavaju da mu budu slamka spasa, moraju prihvatiti poraz i okrenuti se budućnosti Crne Gore, miru i zajedništvu.

---