-Autor: Ines Pol

Neki se možda još uvijek sjećaju: početkom predizborne kampanje 2016. Donald Tramp je izjavio da ne bi izgubio nijednog glasača čak i da nekoga upuca usred Njujorka.

Američki predsjednik nije nikoga upucao na Petoj aveniji, ali njegovo ponašanje se može uporediti s tim.

Znao je da je zaražen virusom korona 72 sata prije nego što je to javno saopštio. Nastavio je da prisustvuje događajima u predizbornoj kampanji, večerao je s velikim donatorima i tvitnuo svijetu da su maske samo za kukavice.

Ali to nije sve: poslije samo dva dana u bolnici, dok je vjerovatno još uvijek bio zarazan, obezbjeđenje ga je vozilo pored njegovih postrojenih pristalica. U crnoj predsjedničkoj limuzini, koja se zove „Zvijer“, sa crnom maskom i u košulji sa otkopčanim poslednjim dugmetom, pokazao se mašući, u pobjedničkoj pozi.

A onda se, dan kasnije, vratio u Bijelu kuću. Kada je stigao do gornjih stepenica svog privremenog doma, strgnuo je masku s lica. I veselo je tvitovao da nije sve tako strašno, ta navodno smrtonosna opasnost kako to pričaju njegovi politički protivnici – i da je on najbolji primjer za to: „Demokrate lažu. Džo Bajden je kukavica. Meni ništa i niko – ne može ništa.“

Gledano iz daljine, čovjek bi pomislio da je Trampovo nemarno ponašanje dovoljno da spriječi njegov ponovni izbor. Ovdje na licu mjesta, u Sjedinjenim Državama, sve izgleda drugačije.

Da bi se razumjeli glasači u SAD, treba razmotriti šta se odlučuje izborom predsjednika. To je prvenstveno sastav Vrhovnog suda, čije se sudije biraju doživotno i koji decenijama određuju političku liniju. To je mnogo duža i veća moć od predsjednika i njegovih osam godina mandata, od kojih najmanje dvije provodi u režimu izborne kampanje.

Pored toga, 25 odsto svih njegovih glasača su protivnici abortusa. I nije ih briga šta predsjednik radi ili kaže: glavno je da se bori protiv prava na abortus. Donald Tramp je možda u mnogim oblastima nepredvidljiv – ovdje je čvrst kao stijena.

A za gornju srednju klasu i superbogate, Donald Tramp znači – pare! Jer i ovdje drži svoja obećanja i onima koji su ionako imućni, izdašno dijeli svoje poreske poklone.

Zatim, u ovoj zemlji u kojoj će za manje od 25 godina bijela većina biti manjina, tu su mnogi Amerikanci koji više nisu znali gdje pripadaju – dok se nije pojavio Donald Tramp, politički autsajder i prvi predsjednik nakon prvog crnog predsjednika. On je obećao da će održati moć stare, bijele Amerike, da će se boriti protiv imigracije i ograničiti uticaj onih koji nisu bijeli – koliko god je to moguće. Obećao je da će vratiti radna mjesta koja su se preselila u inostranstvo i da će propaloj industriji vratiti stari sjaj.

Ova poslednja grupa bila je šokirana kada se njihov superheroj iznenada razbolio. Stoga je bilo taktički pametno kako se Tramp postavio u centar pažnje. Njegova poza snage uticala je na one koji su mu potrebni, ako uopšte želi da ima šanse za pobjedu na izborima.

Za sve druge, za crne demokratkinje i demokrate koji sa suzama u očima govore kako su članovi njihovih porodica umrli jer nisu dobili nikakvu medicinsku pomoć – Tramp ne haje. Kao ni za one koji misle da je nesavjesno to što se predsjednik i dalje ne zalaže za obavezno nošenje maske u cijeloj državi.

Gledajući ovu zemlju spolja, moglo bi se pomisliti da ovdje vlada totalno ludilo. Idući ulicom morate da konstatujete: taktika Donalda Trampa djeluje pozitivno na njegove pristalice. Podržaće ga, bez obzira na sve, ako ostane dovoljno zdrav da nastavi da igra svoje taktičke igre.

Na kraju, biće presudno da li će ponašanje Donalda Trampa motivisati dovoljno ljudi da glasaju protiv njega. Samo atraktivnost Džoa Bajdena neće biti dovoljna. Potrebna mu je podrška protivnika kako bi kolebljive demokrate i neglasače pogurao da izađu na birališta.

dw.com

---