-Piše: Dragan Mraović

Epiteti „ljevica” i „socijalistički” u Srbiji i Crnoj Gori nisu više sinonim borbe za socijalna prava ljudi, već opijum za naivne. Nema ni pozitivne desnice u smislu građanskog opredjeljenja, jer je ono podrazumijevalo određeni moral i etičke vrline društva naročito onoga koje je nastajalo u vrijeme „humanog kapitalizma”, negdje do osamdesetih godina prošlog vijeka. Beskorisna je dihotomija desnica-ljevica u kojoj je ljevica prevara, jer je ona „najkoherentnija ideološka glorifikacija monoteizma tržišta” (Dijego Fuzaro).

SPS i DPS se ne zalažu za socijalni status građana. Recimo, za garantovano pravo na rad, za obaveze poslodavaca prema zaposlenima, za pravo na besplatno školstvo i zdravstvo, za pravo na osmočasovno radno vrijeme, na pauzu na poslu, na topli obrok, na prevoz na posao, na pravo na godišnji odmor, na pravo zaposlenih da se njihov rad prizna kao akcionarski udio u vlasništvu, ne zalažu se za fond za nezaposlene, za bilansirano državno i društveno vlasništvo, već samo za privatizaciju svega, a to je potpuno suprotno ideji komune, odnosno ideji socijalizma. Zato su karikaturalni pridjevi „socijalistički” u nazivima tih partija.

Ivica od Miljacke je u predizbornoj kampanji grmio da se SPS zalaže za EU, jer je ona i garant suvereniteta država, pa će garantovati i suverenitet Srbije. To je besprizorno, jer ta EU je okupacijom Kosmeta i agresijom na Srbiju rušila njen suverenitet. Ulaskom u EU države se zvanično odriču dijela suvereniteta u korist briselokratske vlasti. U praksi svaka odluka Evropske centralne banke je iznad odluka vlada zemalja članica! Dakle, ni govora o očuvanju suvereniteta.

Zalažući se za ulazak u EU srpska i crnogorska „ljevica” se zalažu za nedemokratsku prirodu te regionalne organizacije, jer nije riječ ni o kakvoj „Evropi”, već o političkoj, ekonomskoj i vojnoj organizacija regionalnog tipa. Potpuno nedemokratskoj, jer u demokratiji građani povjeravaju svoju moć političarima, koji je svojim odlukama dalje prenose na institucije kao izvršitelje volje parlamenta. Nasuprot tome, delegiranje prava donošenja odluka, recimo o monetarnoj politici, na politički nezavisnu Evropsku centralnu banku u Briselu suprotno je demokratiji, jer se vrši transfer vlasti sa demokratski izabrane vlade na institucije koje niko nije birao, kao u slučaju ECB, čime je moć donošenja odluka iz oblasti monetarne politike oduzeta od predstavnika naroda.

EU ne nudi nikakve perspektive rasta, nema mogućnosti za reforme. Ona je perpetum mobile nepromjenljivosti stanja i vladara. Neprijatelj bilo kakve alternative njoj samoj. Ona je uništitelj evropske civilizacije i kulture. Svela je Evropu na poslugu krupnog kapitala. Ona je leglo nemorala i perverzije ljudskog duha.

Niko nije pitao građane Srbije i Crne Gore hoće li u evrounijatski neoliberalizam?! Da li žele alternativu njemu u kojoj vlada, umjesto neoliberalnog tržišnog pristupa, društveni sistem u kome je prva vrijednost čovjek, a ne profit. U kome marka automobila ne određuje status već se ugled postiže „znanjem i lijepim vaspitanjem”, da parafraziramo Ljubivoja Ršumovića. U kome su sveta osjećanja patriotizma, etike, morala, vjere, tradicije. U kome nema ateizma, ni anacionalnosti i nije se protiv privatnog vlasništva, što su bile velike greške socijalizma u Jugoslaviji. Sistem u kome se rješenja ne nameću, već nude da građani o njima odluče. Ljevica, ovakva kakva je, mrtva je u Crnoj Gori i Srbiji. Njeni grobari su čelnici „socijalističkih” partija u nas: Ivica od Miljacke i Gospodar.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---