-Piše: Dejan Kandić

Pojavom virusa korona došlo je do potpunog kraha turističke privrede u Crnoj Gori. Veliko je pitanje da li je do tog kraha došlo i u drugim državama koje su okrenute turizmu ili su bar djelimično naslonjene na turizam. Jedno je sigurno, ova pojava je napravila devalvaciju turističkog prometa u cijelom svijetu dok je kod nas napravila pravu konsternaciju. Suočavanje s ovom pošasti u našoj zemlji može se ogledati kroz razne pristupe dosadašnje Vlade čije su odluke do te mjere bile pogrešne da smo samo za pola godine skliznuli u neviđeno siromaštvo. Epilog koji trenutno gledamo je proizvod bolesnog politikantstva i želje za očuvanjem vlasti, moći, pozicija i privilegija, potpuno zenemarujući stanovništvo, privredu i klasično preživljavanje. Blamiranje sa marketinškim predstavljanjem u vidu poruke „corona free” dugoročno je unizilo povjerenje emitivnog turističkog tržišta i dovelo do kraha receptivnog turističkog tržišta. Interno tržište takoreći nikada nije postojalo, tačnije, crnogorski građani nikada nisu bili solventni da sebi priušte turistička kretanja u svojoj zemlji, bar ne najveći dio stanovništva. Krah industrijske privrede i nebriga o poljoprivredi doveli su do pada kupovne moći stanovništva koje je turističko kretanje potpuno izbrisalo iz svojih planova i bilo primorano da eliminiše taj vid luksuza, pa je tako Crna Gora ostala i bez internog turizma. Geografski položaj je decenijama bio prednost naše države, pa je bilo za očekivati da u doba korone bar neke koristi vidimo od tranzitnog turizma gdje bi putnici na svom proputovanju ostvarili neko noćenje i donekle ostavili sredstva. Izuzetno loša i pogrešna odluka Vlade o selektivnom i parcijalnom otvaranju granica lišila nas je i ovog prihoda. Politika je po ko zna koji put išla direktno na štetu naroda, a najbolji dokaz je neotvaranje granica sa Srbijom i Rusijom odakle dolazi najveći broj turista. Ovakva odluka je napravila nesagledive posledice po crnogorsku ekonomiju, a njene efekte ćemo gledati u godinama ispred nas.

Kao po starom dobrom običaju, jedna greška vodi u drugu pa u treću i tako dolazimo do odluke potpunog zatvaranja ugostiteljskih objekata proljetos i djelimičnog zatvaranja u ovo doba godine. Bez želje da se bavim Kovidom-19, zbog ličnih nekompetencija, moram primijetiti da nam ovaj virus nije jedina prijetnja. Činjenica je da moramo da živimo i radimo, takođe je činjenica da je Kovid tu, da odnosi živote pa nam ne preostaje ništa drugo nego da naučimo da živimo i radimo sa ovom pošasti. Sigurno je da nisu ugostiteljski objekti leglo zaraze i njihovo zatvaranje bilo bi velika diskriminacija i pucanje sebi u nogu. Pitam, da li su stručnjaci koji predlažu ovakve mjere dovoljno dobro sve izvagali i izmjerili? Zdravlje je najvažnije, slažem se u potpunosti. Da li su žarišta zgrada Vlade, sudstva, tužilaštva, ministarstava, lokalnih samouprava itd.? U tim prostorijama boravi na stotine ljudi i nikome ne pada na pamet da se i ove institucije zatvore i da se ti ljudi ostave bez primanja. Ruku na srce, to bi bilo čak pošteno i solidarno s ugostiteljima i ostalim djelatnostima pogođenim ovakvim mjerama. Nikad kao sada potrebna nam je solidarnost... Da li smo svjesni da ostavljanjem bez primanja desetine hiljada ljudi ni zaposleni u državnoj upravi ubrzo neće moći da računaju na svoja primanja? Turizam u Crnoj Gori je generator privrede i nezamislivo mi je da neko paušalno donosi mjere bez pravog sagledavanja stanja i eventualnih efekata. Gubitak posla desetina hiljada ljudi dovodi do socijalnih nemira, porasta kriminala, ubistava i samoubistava. Dovodi do gubljenja platežne moći stanovništva, devalvacije vrijednosti poljoprivrednih proizvoda, uništavanja maloprodaje, uništavanja uvozničkih firmi, dovodi do kraha i ovo malo privrede i na koncu sve to dovodi do gladi. Da li nekvalitetna i rijetka ishrana dovodi do bolesti, a na kraju i do smrti? Šta se dešava sa penzionerima koji nemaju novca za ljekove, za kupovinu hrane? Da li ih radije šaljemo u smrt isto kao što to radi Kovid-19? Da li iko misli na budućnost i na situaciju da će nam rasti slaba i neuhranjena djeca, da li je to u perspektivi urušen imuni sistem većeg broja stanovnika? Neko će reći da je ovo pretjerivanje, da su se ugostitelji izvukli zahvaljujući subvencijama. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Navikavanje na rad u vrijeme Kovida je od opšteg interesa. Da li je neko razmislio o seminarima i edukacijama ugostiteljskih radnika? Da li neko ima ideju kako bezbjedno spremati i služiti hranu? Da li je tradicionalan način švedskog stola u ovom slučaju prevaziđen? Da li je potrebno pristupiti novim metodama i sistem SHARE-inga svesti na minimum? Ideja je jako mnogo, potrebno je interesovanje i suočavanje sa virusom. Potrebno je naći modalitet da budemo što bezbjedniji, a da opet radimo i prihodujemo. Najlakše je donijeti restriktivne mjere bez ikakve alternative i s tim ugroziti mnogo veći procenat populacije nego što ga ugrožava Kovid-19. Novoj Vladi i nama kao građanima nema drugog puta nego da naučimo da živimo i radimo s koronom.

---