- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Evo, bolest ponovo i nezadrživo nadolazi sa svih strana. Epidemija nigdje nije odlazila odavde, postala je naš neprijatni saputnik koji nas drži u stalnom strahu od ovako krhkog života. Taj strah se podstiče i njeguje kao najava opšteg pomora, samo ako se ne uozbiljimo. Građanska neozbiljnost, ako sam dobro razumio srdite prekore koji dolaze iz srca tame i struke, uzrok je naše moguće, i skoro izvjesne propasti. Ne možemo znati šta se zaista događa oko nas niti u nama, šta je sa vakcinama i krdom koje pokušava da se prokuži, ali mu ne ide. Pandemija koju izaziva neuništiva korona, jedini je uzrok smrti koji se računa, sva ostala milionska umiranja prolaze mimo svijeta, neopažena kao i uvijek.

Hajde da malo zavirimo u naš utrnuli socijalni život, i tamo potražimo znake ravnodušnosti prema životu i smrti od samo jedne stvari. Ljudi su skloni da se adaptiraju na strah, pa i na stalno podsjećanje o mogućnosti najgoreg ishoda. Ali, ovdje se slobodni građani očima svojih spasilaca vide kao vaspitanici kojima je sloboda oduzeta, pa im više i ne treba. U neslobodnim društvima bolest je samo sredstvo za dalja ograničenja, ako je moguće i potpuna. Na taj način bolest se prepušta svom toku, a kontrola nad životom ljudi postaje tiranska opsesija. Takve kontrole nema bez zabrana. Zabrana mora da bude zastrašujuća, a prijetnja o tome neprekidna. Vidjeli smo koliko je nestručan Krizni štab, nepouzdan i lažljiv u svojim opasnim protivrječnostima. Njegovi glasnici nemaju veze sa bolešću, ne znaju šta da rade, ali imaju sa režimom i njegovom zlom naravi. Pandemija je idealni saveznik koncepcije svevlašća, pri čemu se zdravi ljudi zatvaraju u geta a bolest pušta na slobodu, jer niko na zna šta će sa njom. Nje ne bi ni bilo ako bi nestali ljudi. Zato je oduzimanje slobode ponovo njihova najbolja ideja.

Da ovaj tekst ne bi bio proizvod samo laičke logike, malo sam popričao sa strukom, ali istinskom. Epidemiolog koji je nekada radio na VMA, kaže da štab radi pod pritiskom politike i panike i da mjere koje predlaže Kon samo podstiču bolest. Ideja o zaključavanju Beograda je nelogična i pogubna. Ako glavni grad ima najviše oboljelih, njegovo zatvaranje pretvara ga u haotično žarište. Unutrašnje izolacije u izolovanoj trećini Srbije nisu moguće, takvih modela nema, nema sredstava niti ljudi koji bi kontrolisali karantin iznutra. Nema ljekara, nema vakcine, nema ljekova. To bi omogućilo širenje zaraze na više desetina hiljada ljudi za kratko vrijeme. Doktor se nada da je ta ideja samo pretenciozna glupost, čiji je cilj održavanje opšteg straha. On misli da „štab“ mora da nauči osnovnu stvar: kako se obraćati ljudima. Poštovani građani, za početak.

Dakle, poštovani građani, mi nismo vlast nad vama, želimo da pomognemo. Želimo da nam vjerujete. Govorićemo vam samo istinu koja će biti provjerljiva, ništa neće niti smije biti urađeno silom, niti na grub način. Sva ograničenja, ako ih bude, moraju da budu logična, humana i dobro obrazložena. Ne služimo nikome, samo vama. Sa nama su sada najbolji ljudi, želimo da im vjerujete. Kon, Nestorović, Kisić, Tiodorović, Gojković više nisu ovdje i neće biti u prilici da šire strah, budu transmisija jedne volje, nanose štetu opštem zdravlju i masovno ugrožavaju živote u Srbiji. Svi progoni ljekara iz grupe Ujedinjeni protiv kovida prestaće odmah, i oni će uložiti sve svoje snage i znanja u liječenje oboljelih. Na primjer. Mjere: samo maske, distanca, suplementi za imunitet. Mogući oblici povratka radosti, bliskosti i ljubavi. Najgora je bolest ostati bez dodira.

To je sve u razorenom sistemu. Sistem nisu rasturili oboljeli niti opšta neozbiljnost, nego čežnja za svevlašćem uz niz kapitalnih, patoloških laži. I ljekarska posluga čiji je smisao postojanja da te laži opravda. Ako nećete pobunu na ulicama Beograda, bar dok ne prođe ovo, ne prijetite nego poštujte građane Srbije. Ne umijete to, ali probajte. Sklonite negdje Kona, ili mu dajte da bude noćni portir, izbacivač na manjem splavu, stražar, zatvorski čuvar, komandir voda, upravnik staračkog doma, dreser virusa… Bilo šta, samo neka zaćuti.

Peščanik.net

---