-Piše: Hadži Perivoje Popović

(Mitropolit Amfilohije: „Život i djelo Vojvode Marka Miljanova Popovića nadahnuti su istinskim duhom jevanđelja“)

Kad je Gospod, još prije Postanja, bio riječ i stvorio riječ, nasta i riječ – proročanstvo. I riječ put. Nasta u sferama davnim i dalekim, posta u eonima trajnim i beskrajnim riječ proročanstvo i ču je, i spozna je prorok Siluan i pogleda u duboku vodu svespoznanja i vidje riječ, i vidje put. Vidje grad i vidje put kako ga drumi sila od čovjeka, nada Gospodnja i ljudska, snaga mača i pera. I reče prorok da bude Medun i da bude Marko. I reče Prorok po Božjoj milosti i bi tako na dan kada se vraća život svijetu, u dane kada se svijet vraća životu. Predskaza praznak da biće vječno besporedak i da će grdan i surov da bude. I skaza umnik nad umnicima, pokaza Vladika nad vladikama zemaljskim i nadzemaljskim, da svim danim čudesima, da nad besporecima bijede i patnje, umna sila nad silama, silnom silom silno toržestvuje. I bi poredak. I po poretku opet sve sljeduje.

I opet se javi znak kao luča. Opet mladi jerej Siluan Drekalović. I reče: molite se, praštajte, tako vam Svevišnjega i tako vam punoga Neba i prazne Zemlje, volite se i praštajte, Ljudi. Jer biće Marko, i biće Milovan Janičin iz kraja jednoga u dobodolini, što će se iz nizije na najveće vrhove prava čovječnosti uspeti. I branite sebe od drugoga, i budite junaci, i branite od sebe druge i Budite Ljudi; jer biće Đulja Jovanov i Iveza Vukov, biće Ili Kuč i Rako Đurić biće. I Serdar Jole biće. I Serdar Janko biće. I Đoko Jovanov biće. I biće opet među vama mnogi od mana sazdani, ali biće ih i bez mane straha i sumnje.

I umiraćete. I ginućete. I biće smrti beskrajno mnogo. A kako vaskrsnuti, ako smrti nema, kako vječno živjeti, ako ne nadživite strah i patnju? I reče mladi izabranik, posvećenik mnogoglasni, reče Marku, sinu Miljana Jankova Popovića, pouči da ga zaborav ne savlada, da ne zaboravi, da onako brižan ne ogriješi dušu svoju i da za pamćenje sačuva žertvu Majke Šaljanke i veliku patnju što je nadvlada Majka Veka Ilinčića. I mnoge časne i čestite da ne zaboravi. I bratsku Ljubav među ljudima da ne zaboravi Vojvoda što čitkije mačem nego perom piše. Ono što instinktu nije dano, to duhovni vođe mora da znade – čuj, Vojvodo, Vladičine glase.

Čuj, Narode, Gospodnje nadanje! Lako je nama hoditi putem. Lako je nama broditi vodom i nebom. Lako – ako prepoznamo put. Put što nam sagradi Vojvoda, kad vrijeme nam ukaza se voljom Vladike Zemlje, prvog do Vladike Neba, ŠTO ZA ŽIVOTA SEBI GROBNU ZAVJETNU CRKVU NA LOVĆENU SAGRADI, ONU ŠTO JOŠ NISMO OBNOVILI!? Lako će biti kad put nam sazda Vojvoda zemaljski, sabrat nebeskih dobrih arhangela i vojvoda. Samo ako STVARNO prepoznamo put?!

Šest dana Ljudskih, šest nada čovjekogospodnjih pamtiće i svjetlost i tamu, a dana sedmoga, dana svevidećega biće svjetlost, biće veliko Sunce na Nebu širokom i veselom. I radovaće se svaka tvar i za novo stvaranje, za jevanđelje novo spremiće se um i duša ljudska – pjesan da poje, u ime Gospodnje da slovi, molitvu svenađa da čati. O, neka je blažen dan u kome se svjetlost otkri i kome mrak odstupi – daleko, daleko u adske jame i bespuća.

Neka blažen bude i ostane onoga glas što u pustinji sušnoj gutljaj vode traži, neka je blagoslov nad svime što je Život, Ljubav i Mir i nad svime u ljudima što vidjelom sjaji.

I neka je VJEČNO PROKLETSTVO NAD TAMOM! NEKA VJEČNO ISTINOM SVIJETLI PROROČANSTVO NOVO IMENOM MARKO OSVIJETLjENO! Sve sile zla i tame nemaju nade PRED SNAGOM I SVJETLOŠĆU VASKRESENjA!

Autor se, plašeći se grijeha pred Bogom i Ljudima, nije usudio da ovaj tekst naslovi kako je prvobitno bio zamislio: „Jevangelije po Marku Miljanovom“.

Na Spasovdan, Lj. G. 2018-toga (ah, ta sudbonosna – 18-ta) danas dostojno blaženopočivši AEM prof. dr AMFILOHIJE (Radović), prilikom svetog činodejstvija na OSVEĆENjU Počivala Svetoga Save na Vratima od Kržanje u Kučima, lično je oglasio MARKA MILjANOVA POPOVIĆA KAO PETOG JEVANĐELISTU – svjedoči narod, svjedoči pobožni dr Veselin Veso Milić, predsjednik Crkvenog odbora kržanjskog, a Veliki Gospod Bog neka oprosti zapisivaču grešnome... (Čitam u medijima da neki dobri ljudi (koji nijesu Kuči, !) ali koji „ljube bližnjega svoga kao samoga sebe“ smatraju da je Vojvoda Marko dostojan besmertnog svetiteljskog znaka – hvala Gospodu, njegovo je blaženstva dostojno Carstvo Nebesko!) Nadam se da će mi biti oprošteno što se bolan i star slaboglasim, ali istina jeste i biće: budući da su NjVP Mitropolit Amfilohije, NjP Vladika Joanikije, visoko-prečasni protosinđel Sergije, namjesnik Ostroški, sa monaštvom, sveštenstvom i prisutnim narodom, opet na Spasovdan, ali ove (2020) godine, pred Sabornom crkvom na Ublima – Kuči, dali blagoslov predlogu da se ČESTICA MOŠTIJU SVETOGA ARSENIJA SREMCA VO VJEKI VJEKOV NASTANI U KUČIMA, GDJE SU NEKADA CJELOVITE BORAVILE. Specijalni ćivot rukodjelisaće ostroški monasi i majstori – eto medunskom besmrtniku Vojvodi Marku, mitropolitovom PETOM JEVANĐELISTI (Sv. Matej, Sv. Marko, Sv. Luka, Sv. Jovan), eto „PRIMJERIMA ČOJSTVA I JUNAŠTVA“ eto Kučima, ETO CRNOJ GORI još jednog velikog Gospodnjeg blagoslova.

---