-Piše: Dragan Mraović

Gospodar sanja kao i svi drugi ljudi. Razne snove. Neki su sada samo prošli snovi, a neki su pusti snovi. Ima i nesanice, ali je prošlo vrijeme u kome je brojao paklice švercovanih cigareta umjesto ovaca da bi zaspao. Može biti nekog brojanja i u njegovim sadašnjim snovima, ali brojanje dana u Spužu. Sada kada iz dana u dan postaje sve više ono što je bio – niko i ništa – moraće da dosanja da on nije bio neko zato što ima neku ličnu vrijednost, naučnu, pronalazačku, privrednu, stručnu, umjetničku, već baš zato što nije imao nikakvu vrijednost, jer ljudi bez ikakvih vrijednosti su ljudi bez skrupula koji se laktaju i gaze sve druge. Čovjek s vrlinama nema obraza da se tako ponaša. Zato u nas ima toliko protuva u politici... Kamo sreće da je Gospodar jedini.

Pošto mu postaje sve jasnije kako je biti niko i ništa, on sanja da opet bude neko i nešto. Prljavi dolari i euri nisu dovoljni takvima, jer njima je jedini nektar – vlast. Berluskoni i Tramp su primjer. Imali su sve u životu, ali su htjeli i vlast koja je njihova droga. Zato Gospodar sanja da se opet dočepa vlasti. Umjesto da se zavuče u mišju rupu i moli Boga da ne ode u Alkatraz ili Spuž, on sanja da opet gospodari sudbinama ljudi zavađajući ih, pljačkajući ih, pretvarajući Crnu Goru u privatni spahiluk. Niko ne treba da sumnja da on želi da se vrati na vlast i da će se služiti svim sredstvima da to ostvari. Jedno od tih sredstava je i „tihi državni udar“. Ovaj put mu Katnić neće biti od pomoći, jer ta lakrdija neće više moći da se izvede na taj nasilan i primitivan način, čim nova vlast bude preuzela dizgine sudstva, policije i vojske. A nova vlast treba hitno da učini to i da raščini gospodara s mjesta predsjednika države umjesto što se nadgornjava oko zasluga i fotelja prije no što je i efektivno postala izvršna vlast. Hitno, jer su pripreme za „tihi državni udar“ protiv nje već u toku, a funkcija predsjednika države je takođe dio logistike tog državnog udara, ako je taj predsjednik Gospodar Milo Britva.

Razni su instrumenti tihog državnog udara. Kupovina samo jednog jedinog poslanika je dovoljna. Daće milione eura jednom (ne)čovjeku. Ako se takav ne nađe, pokušaće ucjenama i spletkama. Gospodarevi ljudi u institucijama će razvlačiti predmete, skrivati informacije, navoditi vodu u pogrešnom smjeru. To će izazivati nefunkcionalnost državnog aparata koji će zato biti napadan kao nesposoban i korumpiran. Do zadnjeg sata uništavaju se dokumenta koja kompromituju odlazeći mafijaško-diktatorski režim. U toku je i prebacivanje opljačkanih para u druge države. U američkoj ambasadi se čeka kraj izbora u SAD da se podrže milogorci radi sprečavanja normalizacije odnosa sa Srbijom. U engleskoj ambasadi (Velika Britanija je samo maska za okupaciju Škotske, Velsa i Irske) smišljaju kako da održe svog agenta Gospodara. Unutar pobjedničke koalicije ima onih na visokim mjestima koji su potpuno evroatlantski orijentisani i koji će voditi politiku da sve bude isto, a samo da njega nema. Bude li policijskih istraga da se dokaže ono što i vrapci u Crnoj Gori znaju, odletjeće glava nekom poštenom čovjeku. Izostaće finansijska podrška spolja, ako nova vlast ne bude poslušna…

Nova vlast ima skoro nemoguću misiju da očisti državne službe od mafije, korupcije i kriminala. Da izvede pred sud krupne političke zvjerke. Nisu mafijaši razni „škaljarski klanovi“. To su klasični kriminalci. Mafijaši nose kravate u vlastima, sudstvu, bankama, privredi, policiji, vojsci. Mafija je sprega vlasti i kriminala. Gospodar će moći da sanja sve dok ne završi u Spužu zajedno sa tim „kravatama“.

(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)

---