- Piše: Dejan Kandić

Gospodo političari, ne znam u kom svijetu živite, ali sam siguran da ne živite u svijetu običnog građanina, bar ne jedan dobar dio vas. Moraću biti do kraja fer i u isti koš neću staviti one koji svojim ponašanjem ne odmažu formiranje vlade i ne odmažu ovom narodu.

Očigledno je, a već i opštepoznato da je narod u velikoj mjeri glasao protiv režima i u većem broju izašao na izbore na poziv crkvenih velikodostojnika, a ne zbog zasluga samih političara. Na kraju je sve to dovelo do pobjede, a političari dobili istorijsku šansu za razvlašćivanje najdugovječnijeg režima u Evropi. Neko je to uspio da nosi na jedan pristojan i krajnje skroman način dok su neki poletjeli u nebo i u sebi vidjeli onog najboljeg, najstručnijeg, najzaslužnijeg i bogom datog za sve i svašta. Degutantno je gledati na dnevnom nivou raznošenje narodne pobjede, gdje političari bez imalo stida nastupaju ucjenjivački, halapljivo i gramzivost im je postala glavni fokus. Kao u onom kultnom filmu kada Mirko Topalović kaže „GDE JE MOJ DEO?“, tako sada nastupa jedan broj političara ne mareći za narod i opšte dobro i blagostanje. Jedan dio političke elite je definitivno odnarođen i bez problema je spreman da izda narodnu pobjedu zbog svojih političkih interesa. Zbog sujete, iznevjerenih a nerealnih očekivanja kroz glavu im prolazi i misao novih izbora. Gospodo političari, svakom onom kome kroz glavu prolaze takve ideje, a zbog političkog iskustva uspješno ih zavijate u političku oblandu, treba da je jasno da ste odmah zaslužili epitet izdajnika.Takođe, morate da znate da se izdajništvo ne može završiti kao u slučajevima Draga Đurovića, Darka Pajovića i prežaljenog Stevana Džakovića. Neka svako ko i pomisli da izda računa da time svakom razočaranom građaninu daju pravo da pravdu uzme u svoje ruke. Svaki razočarani građanin postaje politički akter a to znači da u političku borbu unosi ono što ima, ono što zna i ono što umije. Pošto ste odnarođeni, reći ću vam šta to narod ima kao adut u političkoj borbi. Ima prije svega srce i dušu, zna da psuje, viče, protestuje, pritiska, prijeti... a umije i da kolokvijalno rečeno „bije“. Ne bih ovo volio da neko shvati kao prijetnju, ovo je više savjet i neko otrježnjenje. Da li ste svjesni, odnarođeni političari, da nama, običnom narodu, glasačima i aktivistima, nema života ako režimu udahnete novi život? Oni ovoga puta neće propustiti šansu da se i po cijenu najgorih scenarija obračunaju sa opozicionarima koji nemaju imunitet, platu, poziciju i koji ostaju potpuno nezaštićeni na milost i nemilost DPS dželatima. Koliko generacija je već umorno od borbe protiv Đukanovića i koji bi digli ruke jer još jednu izdaju, i to ovakvu, ne bi mogli da podnesu? Da li ste svjesni da od odluke svakog od vas ponaosob zavise sudbine na stotine hiljada ljudi, sudbina države, sudbina crkve?

Do koje mjere ste zaslijepljeni taštinom, arogancijom i egocentričnošću da ste spremni da nas vratite na hladne ulice i trgove, pred kordone i pendreke, pod bombe i suzavce? Da nas vratite u pritvore, betonjerke i kazamate? Da nas preslišavaju, hapse i progone lokalni korumpirani policajci? Da nas prebijaju režimske kabadahije i bašibozuk? Da ANB-ovcima, umjesto odbrane države, predmet rada postanemo mi, građani, opozicionari? Da se povampire lokalni partijski činovnici i kupci glasova? Šta nam nudite kao alternativu? Da li nam nudite opciju da pozivamo ratne drugove da iskopavaju što je zakopano?Da li ste svjesni da se na tako nešto nikada više ne smijemo vratiti, da nam je mir najpotrebniji i da nas je toliko malo da je svaki građanin izuzetno važan. Svi smo braća, rođaci ili kumovi, ne pristajemo na podjele pa iz tog razloga imate obavezu više da sazrete što prije ako vas drži zakašnjeli pubertet. Pogledajte oko sebe i vidjećete gladnu sirotinju koja se po prvi put nečemu nada i kojoj je preko glave nasilja, tenzija i razdora. Utoliko više, vaša odgovornost i obaveza je veća. Upamet se ako Boga znate. Ukoliko niste dorasli zadatku i velikoj misiji, molim vas da zaćutite jer ĆUTANjE JE ZLATO!

---