- Piše: Aleksandra Petrić

U martu ove godine u Herceg Novom je zabilježen prvi slučaj virusa korona što je obavezalo nadležne, ali i građane da se pridržavaju preporuka Nacionalnog koordinacionog tijela. Počela je primjena „teških” mjera, većina Novljana je poštovala zabranu kretanja od 19 do 5 časova ujutro i apele medicinara da ostanu doma, drže distancu, smanje kontakte, poštuju samoizolaciju. Crna Gora je u martu uvela mjere koje su obuhvatale zatvaranje granica za strane državljane, kao i zatvaranje ugostiteljskih objekata, hotela, kafića, restorana, kladionica, kazina. Prvi period globalnog „zaključavanja” pamtićemo kao veoma mirne dane. Svaka država svijeta zavisi od komšije. Nevjerovatno je koliko je brzo većina država zaboravila na solidarnost i posegla za izolacionalizmom. Ljudi su prestali da putuju, prestao je društveni život. U Herceg Novom solidarnost je timska osobina, biti od pomoći i pomoć primiti. Svaka žrtva ovog virusa ne može da nas ne zaboli. Ovdje nema pošteđenih i zaštićenih. Razdvojenost zbog zatvorenih granica uticala je na svakodnevne aktivnosti stanovnika Herceg Novog koji su počeli da se osjećaju izolovano, introvertno i deprimirano. Utjehu zajedništva mogli su da nađu u virtuelnoj stvarnosti koja nam je danas dostupna.

Gotovo sve institucije, uključujući i škole u martu su prešle na onlajn rad. Onlajn komunikacija katkad stvara čudnu intimu – u miru svoga doma mnogi su otvoreniji, iskreniji i spremni mnogo toga priznati, kao u ispovjedaonici. Međutim, kad je nakon nekoliko mjeseci uslijedio umor i zasićenje, vidjelo se da je onlajn komunikacija nužno zlo, a nimalo primjer za budućnost.

U maju je došlo do popuštanja mjera u Crnoj Gori, u okolnostima kada preko 40 dana u našoj zemlji nismo imali nijedan slučaj obolijevanja od Kovida-19.

Crna Gora je u junu počela da otvara granice. U Herceg Novom se nije smanjila percepcija stanovništva o postojanju virusa, kao i o mogućnosti zaraze ukoliko se ne pridržavaju osnovnih preventivnih mjera. U avgustu je počeo drugi talas epidemije virusa korona u Crnoj Gori. Okolnosti su bile drugačije, granice su bile otvorene, nije bilo strogih restriktivnih mjera. U oktobru je ponovo uvedena onlajn ili kombinovana nastava za škole.

Herceg Novi je moderan mediteranski grad koji živi tokom čitave godine zahvaljujući brojnim kulturnim i tradicionalnim sadržajima. Osim Praznika mimoze, među njima su i filmski festival, zimski likovni salon i drugi. Mnogo umjetničkih javnih dešavanja u toku turističke sezone je otkazano, što negativno utiče na ionako nestabilan odnos između umjetnika, umjetničke institucije i njihovih izvora finansiranja. Umjetnost svakom čovjeku može pomoći u ovim kriznim vremenima. Nudi sadržaje koji će skrenuti misli s aktuelne situacije i izmamiti osmijeh. Otkazana umjetnička javna dešavanja mogla je uspješno da zamijeni dobra knjiga. Književnost je uvjerljivo ispričana priča koja uspijeva da ukrade malo svjetla i prospe je po tami u kojoj se ljudi nalaze.

Pandemija je bila i potres za sve one koji se bave turizmom. Zbog pooštrenih mjera ulaska u Crnu Goru značajno je smanjen broj turista iz Evrope i regiona u Herceg Novom. Turistički radnici u Herceg Novom podsjećaju da su ranijih godina prvi turisti u grad stizali već u martu. U junu je u Herceg Novom većina gradskih ulica bila pusta, dok su u kafićima sjedjeli rijetki gosti. U gradu nije bilo saobraćajnih gužvi, uobičajenih za ljetnju sezonu. Gradske plaže i ponte većinom su bile poluprazne. Vikendom su u Herceg Novi dolazili domaći gosti. Turistička sezona je bila na nivou poslovanja u zimskom periodu.

Novljani su razumni, ne robuju idolima savremenog društva-materiji ili idejama, zato ne žive u strahu od njihovog gubitka. Od svega što postoji na ovom svijetu za Novljane je najvažnije da su čovjek i njegova porodica zdravi. U vrijeme pandemije na iskušenju su moral, čast, poštenje, ljudskost, ono što ljudsku vrstu čini superiornijom naspram drugih vrsta. Novljani nisu poklekli, odgovorni su i prema sebi i prema drugim ljudima. Pokazali su zavidan nivo discipline, od samog početka pandemije do danas. Do svakodnevice koju pamtimo prije virusa doći ćemo poštujući pravila. Sve ovo pamtićemo kao nešto što je bilo i prošlo. Jedino što ostaje poslije loših vremena je svijest da smo bili dobri ili da je neko prema nama bio dobar.

Iako je naš grad bio među prvim opštinama u Crnoj Gori gdje je detektovan virus, broj inficiranih u Herceg Novom sve do novembra nije dostizao zabrinjavajuće brojke. Prema ocjeni zdravstvenih službi u Herceg Novom, stanje je bilo stabilno i pod kontrolom. U takvim uslovima Novljane je više brinula ekonomska kriza od epidemiološke. U novembru je došlo do porasta broja inficiranih. Virus korona je nepredvidiv i opasan neprijatelj. Crna Gora je u novembru opet uvela „teške” mjere. Stanovništvo Herceg Novog, suočavajući se s nesigurnošću u vrijeme pandemije, pokazalo je snagu duha. Ono što čovjeka čuva jeste rad. Novljani se pripremaju za mogućnost novih oblika funkcionisanja u svim životnim sferama u toku jeseni i zime, jer globalna epidemiološka situacija nas opominje da moramo da naučimo da živimo s virusom korona. Građani Herceg Novog zrače optimizmom, vjeruju da će doći neki ljepši dani. Jer to je život. Novljani su rekli NE beznađu i strahu. Strah je „bolest od koje potiču sve druge. Strah je kuga ovog svijeta.” (Pekić)

---