-Autor: Nemanja Rujević

Njemačka je ponovo u lokdaun-spirali. Dan za danom predlažu se nova, sve oštrija pravila, i niko se ne usuđuje da pomišlja na popuštanje mjera. Na neuspjeh je osuđen svaki pokušaj da se prokljuvi koje od mjera i zašto tačno političari drže za primjerene. Recimo, ljudi mogu da idu frizeru, ali ne na pedikir. U učionicama su naša djeca zajedno sa trideset drugih, ali moguće da će uskoro u slobodno vrijeme moći da se viđaju sa jednim jedinim drugom ili drugaricom.

Upravni sudovi su već ukinuli niz mjera kao „nesrazmjerne” ili „nedovoljno utemeljene”. Širom Njemačke ukidano je ograničenje rada lokala ili zatvaranje teretana, zabrana prijema turista ili obaveza da se maska nosi na cijeloj gradskoj teritoriji.

Istina, oni koji donose odluke nisu u zavidnom položaju. Nije da političari posjeduju tajni katalog efikasnih i zaista neophodnih mjera, a onda namjerno donose još strože da bi podjarmili narod – mada ima ljudi koji vjeruju u takve ludačke teorije. Ipak, Savezna vlada i poneka pokrajinska vlada kao da su manje vođeni dokazanim faktima, a više gonjeni strahom stanovništva i histeričnim naslovima. Kao da neprestano moraju da donose nekakve mjere, i to uvijek oštrije. Načelo srazmjernosti se često zaboravlja.

Učestali izgovor za to je da navodno premalo znamo o virusu te da je bolje preduzeti previše nego premalo. Ali taj argument se potrošio još na proljeće. Prve vakcine stižu, a njemački zdravstveni sistem, uprkos rastu broja zaraženih, nije ni blizu kolapsa. Odavno znamo kako se virus širi i za koje rizične grupe je opasan po život. Ali znamo i koliko lokdaun može biti opasan za psihičko i tjelesno zdravlje i kako ruinira ekonomiju i društveni život. Sociolozi već upozoravaju da nastaje „generacija korone”, današnja omladina koja će dugoročno patiti od posledica.

Pa ipak, svo to znanje kao da uzmiče pred kolektivnom psihozom. Ima li boljeg dokaza od nepojmljive popularnosti koju je tokom pandemije dostigao bavarski premijer Markus Zeder? Iako statistike zaraza u Bavarskoj ne govore da je Zeder bio posebno efikasan, on je u ispitivanjima javnog mnjenja maltene proglašen za idućeg njemačkog kancelara.

„Tokom krize se često traži otac”, rekao je Zeder još krajem marta. Očito se i tobože prosvećeni Njemci oslanjaju na tatu. O tome govore visok i stabilan procenat podrške za mjere koje vlast donosi u borbi protiv korone. Feljtonista „Frankfurter algemajne cajtunga” već postavlja „uznemiravajuće pitanje”, naime da li je otvoreno društvo manje primjereni odgovor na globalne prijetnje od autoritarnih sistema? Nažalost, kolege su u pravu – moramo da pričamo o nečemu što je doskora bilo nezamislivo: da li je prijetnja sačinjena od opasnog virusa i prateće panike hipnotisala Njemce u toj mjeri da zbilja žude za čvrstom rukom?

Čak i mnogi novinari ne insistiraju na parlamentarnoj debati, na mudrim i minimalnim ograničenjima javnog života, već namjesto toga od političara traže „jasne riječi” i „hrabrost” da zaključaju građane u ime javnog dobra. Umjesto da novinari preispituju politiku, oni je više ohrabruju na strogoću.

Autorka Jagoda Marinić je nedavno u „Zidojče cajtungu” primijetila „preveliku opreznost” prema politici u medijskom diskursu. Toliku, da je ministar zdravlja Jens Špan samoinicijativno priznao da su mjere tokom prvog talasa bile pretjerane – na to ga nisu natjerali mediji svojim kritičkim pitanjima. „Da li je odsustvo kritike najednom postalo vrlina?”, pitala se Marinić. Postoji opasnost da se razvodni načelo političke odgovornosti. U demokratiji političari ne smiju dobiti poštedu od obaveze da polažu račune – čak ni onda kada se suočavaju sa teškom, možda do sada neviđenom krizom. Čak ni onda kada ima indicija da bi većina građana odustala od svih sloboda kako bi se zaštitila od bolesti koja se predstavlja kao Crna smrt naše epohe.

Ko žudi za autoritarnom efikasnošću poput one u Kini, morao bi da prihvati sve što uz to ide. Onda nam recimo neće trebati parlamenti i nezavisni sudovi. A medijska debata bila bi izlišna. Tamo gdje otac lupa šakom o sto, djeca moraju da drže jezik za zubima.

dw.com

---