-Piše: Mlađan Đorđević

Gotovo sam ubijeđen da je proces formiranja nove vlade u Crnoj Gori trajao toliko dugo jer je novoizabrani premijer Zdravko Krivokapić imao čvrst i nepopustljiv stav koji, to postaje sve očiglednije, ne odgovara ni lijevom ni desnom džepu poslovno-mafijaškog pakta Vučić–Đukanović. Zato i jeste pod stalnim napadima: kad Milovi malo utihnu, tek toliko da uzmu vazduha, istog trena ih gromoglasno odmijeni Vučićeva beogradska propaganda sa tezom da se u Podgorici, tobože, formira vlada „identična Milovoj“, koja će opet, kao i prethodna, da diskriminiše srpski narod u Crnoj Gori.

Vjerujem da su Zdravko Krivokapić i njegova vlada spremni da naprave ozbiljan politički i društveni zaokret i da će u potpunosti demontirati Milov kriminalni režim tako što će stvoriti novi sistem vrijednosti zasnovan na demokratskim principima. Zato svi istinski državotvorni i nacionalno odgovorni ljudi u Srbiji treba da rade upravo sve suprotno od onoga što Vučić čini u odnosu prema Crnoj Gori. Mi treba da pomognemo, a ne da svojim činjenjem ili nečinjenjem odmognemo formiranju, a potom i konsolidovanju nove vlasti u Crnoj Gori.

Svaki razuman Srbin želi, tu nema dileme, da Crna Gora povuče priznanje Kosova. Ali, takođe, svako iole razuman ne očekuje da će se to desiti preko noći, niti to stavlja kao imperativ novoj crnogorskoj vladi. Naprotiv, Krivokapićev tim mora da se prioritetno bavi onim što je njihov najmanji zajednički sadržalac, a to je razmontiravanje Đukanovićeve mafijaške hobotnice. S druge strane, mi u Srbiji ćemo biti zadovoljni ako ova vlada, za početak, zaustavi antisrpsku kampanju koja je vođena iz Podgorice pod propagandnom palicom istog onoga koji iz Beograda vodi anticrnogorsku.

Ubijeđen sam da će tako doći i do pomirenja političkih predstavnika pravoslavnog naroda u Crnoj Gori, koje spaja zajednički i nedjeljivi identitet. Na litijama širom Crne Gore pokazalo se da su pravoslavna vjera i djelovanje Srpske pravoslavne crkve jedna od najvažnijih tačaka našeg spajanja. S druge strane, nastavak političke igre u kojoj su glavni junaci dvojica predsjednika država najočitije se vidi u medijskom igrokazu protjerivanja jednog, pa drugog ambasadora, pa ekspresnim zaokretom i odustajanjem Srbije od takvog poteza.

Ništa to nije novo, već predstavlja još jedno poigravanje sa građanima obje zemlje, samo se pitam na čiji račun. Nisu u pitanju ni Tarzani, ni Božovići, već je ideja da se spriječi stavljanje tačke na vještačke sukobe između dva najbliža naroda koje potpiruju Vučić i Đukanović, ali i da se zaustavi bunt protiv mafije i izdaje, oličen u veličanstvenim litijama koje su pokazale da se obojici bliži kraj, te da njihovi igrokazi i glumatanja više ne prolaze.

Kome još, osim njih dvojice, ne odgovara nova demokratska vlast u Crnoj Gori? U Beogradu je to čitava plejada analitičara, političara i potpisnika raznoraznih apela, koji su, javna je tajna, na platnim spiskovima ANB. Nova vlast ne odgovara ni onima koji je trebalo da, poput Srpske liste na Kosovu i Metohiji, nakon izbora podrže novu vladu DPS-a, tobože štiteći SPC od Zakona o slobodi vjeroispovijesti, a sve u cilju ostvarivanja svojih uskopartijskih i lično-profiterskih interesa.

Konačno, Krivokapićev kabinet ne odgovara članovima organizovanih kriminalnih grupa s uporištem u vrhu dosadašnje crnogorske politike. Zato i ne čudi što će tako nelegalno stečen kapital iz Crne Gore biti ekspresno prenijet u Beograd, a sa njim će stići i sve prateće kriminalne strukture. Sve ovo odvija se pod plaštom lažne borbe protiv mafije kojom je omogućeno do sada glavnim strukturama da se bezbjedno sklone iz Srbije kako bi na njihova mjesta došli novi ljudi iz Crne Gore, što prati i vraćanje u vrh srpske i beogradske policije kadrova direktno vezanih za crnogorske mafijaške bosove. Sve ovo daje mafijaškom kapitalu Mila Đukanovića i zajedničkim poslovima dviju vladajućih porodica zaštitu ne samo na ulici, već i od strane srpske policije, a čini se kako bi se obezbijedio opstanak balkanske hobotnice. Zato će Krivokapićeva vlada pred sobom imati izuzetno težak zadatak da to ne dozvoli.

S druge strane, u Vučićevoj agendi prioriteta, nakon spasavanja redova Đukanovića, nalazi se i izbor novog, naprednjacima bliskog, srpskog patrijarha. Očekivano, on će zato praviti vještačke podjele po političkoj liniji čak i među vladikama, po principu vlast-opozicija. SPC ima nemjerljivi značaj za čitavo društvo ne samo u Srbiji već svugdje gdje žive Srbi, pa je i izbor patrijarha pitanje od regionalnog značaja. Stoga su sasvim „prirodni“ tabloidni izlivi dušebrižja aktuelne srpske vlasti za njenu sudbinu, artikulisani kroz napade na pojedine vladike – eventualne pretendente na upražnjeni presto poglavara SPC.

Zato je već u Vučićevim tabloidima krenula kampanja usmjerena protiv vladike Joanikija, čovjeka nepodijeljenog ugleda u crkvenim i narodnim krugovima. Njegova reputacija episkopa sa integritetom, nespremnog na bilo koju vrstu etičkih, dogmatskih ili interesno-kalkulativnih kompromisa, već je izazvala nemir u visokim krugovima moći, što je ovog skromnog monaha sa vladičanskim insignijama dovelo na naslovne strane režimskih tabloida.

I kao što je, u to nimalo ne sumnjam, anticivilizacijski Zakon o slobodi vjeroispovijesti donijet u sadejstvu Vučića i Mila kako bi se blaženopočivši mitropolit Amfilohije bavio očuvanjem Crkve, a ne suprotstavljanjem Vučićevoj izdaji Kosova i Metohije, pa se protiv njega vodila monstruozna kampanja u Srbiji, nešto slično, slutim, u narednom periodu očekuje i čuvara mitropolitovog zavjeta, vladiku Joanikija, koji je u najdelikatnijim situacijama pokazao nepokolebljivu mirnoću patrijarha Pavla i energičnu borbenost svog duhovnog oca, sa kojim je najzaslužniji za slom poslednjeg komunističko-mafijaškog režima u Evropi. A, podsjetiću, ni poslije godinu dana nije rasvijetljen pokušaj atentata u hotelu „Kraun plaza“ u Beogradu, gdje je još uvijek nejasno ko je bio meta, on ili Miodrag Daka Davidović.

Zato će svim silama, podjednako Vučić i Milo, učiniti sve da on ne zauzme tron srpskog patrijarha jer se plaše da će upravo Joanikije svojim autoritetom ojačati poziciju SPC i njenu nezavisnost od političke vlasti. Da će upravo on uspjeti da ostvari amanet mitropolita Amfilohija da crkva zauvijek spaja srpsko-crnogorski identitet zasnovan na kosovskom zavjetu.

(Autor je predsjednik pokreta Oslobođenje)

---