-Autor: Radovan Marjanović
Gromovi ne udaraju u šipražje nego u istaknute grmove. Veća glava, veća glavobolja, stara je mudrost. Pa i da ko se u kolo hvata, u noge se uzda… To važi i za one na čelu države. S tim što ne samo što oličavaju postojeću državu pa i ono čime je neko u njoj duboko nezadovoljan, nego i mame specifične osobe da dignu ruku na njih. Samo da bi bili primijećeni, i zapamćeni. Što je izvjesni Helen, zapalivši jedno od sedam svjetskih čuda, lijepo rekao. (Ime mu je, pod prijetnjom smrtne kazne, upravo zato bilo zabranjeno pominjati).
Galama oko stvarnih ili navodnih prijetnji predsjedniku i njegovoj porodici otuda nema smisla, one su normalna pojava. Pogotovu što su za razliku od pronalaženja nečijeg oružja blizu njegove kuće u Jajincima, javne. U slučaju poznatog
Noga i anonimusa na fejsu, „potpisane“! Ozbiljni atentatori (na knjaza
Mihaila, oba kralja
Aleksandra, Đinđića…), ćute i „rade“. Galamom podsjećati odgovarajuće državne službe da rade svoj posao, takođe nema smisla. Druge koze i ne čuvaju! A ako to loše rade to treba reći, i tražiti odgovarajuće promjene… Tako da ostaje drugi razlog za galamu, odnosno „duboku brigu za Predsjednika“.
Uredno „dodvoravanje“, prvo je što pada na pamet. Ali su im prijetnje naprosto bogom dane, kec na desetku! Briga za nečiji život pa i život njegove porodice (uzgred, on nije ugrožavan ni u jednom od pomenutih atentata), ne djeluje kao pomenuto. (Neki bi upotrijebili težu riječ ili skraćenicu „udu“: u dupe uvlačenje). Njihova stvar, da nije mnogo ozbiljnije i naše stvari. Odvija se u Skupštini, i umjesto onog što bi u njoj trebalo da se odvija. Stvarne rasprave o rebalansu budžeta, netransparentnim izdacima ne samo za spomenik Nemanji, a tek o adekvatnom i neadekvatnom suočavanju sa koronom! Pored toga i prije toga, o kompetencijama Skupštine, Vlade i predsjednika…, uz zalaganje za nekakav stranački program. (Što i naš
Đorđe Milićević sve urednije zamjenjuje hvalospjevima predsjedniku druge, a ne svoje stranke).
Uzgred, šta znači da će predsjednik i porodica mu, „tragično završiti“? Možda je aluzija da takav kakav je a relativno mlad, ne može doživjeti veću tragiku nego da siđe sa političke pozornice? I mora da čita i sluša kako je njegova vladavina samo ružna epizoda u istoriji Srbije…
koreni.rs
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadr¹kom.
Zabranjen je govor mr¾nje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadr¾aj neæe biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar na¹em
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom èlanku kr¹i Kodeks novinara, prijavite na¹em
Ombudsmanu.