- Piše: Milutin Mićović

Na kakvim mukama se danas nalazi čitalac niko ne zna, osim dobar čitalac. A dobar čitalac ne može biti ako ne može da čita knjigu mirobitnu. To je i neki izlaz iz savremene krize čitanja. Iz nepreglednog mora i zamora knjiga. Jer je jasno kao dan da normalan čovjek ne može pratiti toliku proizvodnju knjiga. Ako prati sve, u velikoj je šansi da se sam izgubi.

Rješenje je, dakle, knjiga mirobitna. Jer ko čita knjigu mirobitnu, on ne samo da čita, nego se direktno napaja njenom mirobitnom energijom. Bolje reći – priključuje se na struju mirobitija. Ili, jasnije rečeno, direktno prima energiju Duha. Otkriva svoju unutrašnjost, dok otkriva tajanstvenu unutrašnjost knjige mirobitne.

Jedan čas čitanja knjige mirobitne, vredniji je od dana i godina provedenih nad knjigama u biblioteci. Ko se priključi na knjigu mirobitnu, on čitaoce u biblioteci više gleda kao spavače i sanjače, nego kao čitaoce. Oni tamo čitaju i spavaju, čitaju i sanjaju. Sanjaju i spavaju. Spavaju i sanjaju.

Čitalac mirobitne knjige stiče moć čitanja, i moć nad mnoštvom knjiga. On takvim čitanjem izlazi iz „rđave beskonačnosti“, o kojoj je ironično govorio Hegel. Kao čitalac višeg ranga, on ne mora da po cio dan sjedi u biblioteci. Jer je ispunjen strujom mirobitne knjige. Visokim naponom mirobitija. Stekao je moć „energetskog čitanja“. Njegovo čitanje svodi se na energetsko „mjerenje duhovnog napona knjige“. A za to praktično nije ni potrebno mozganje i analiziranje pročitane knjige, dovoljan je jedan dodir. On je prosto uzme u ruke, i možda je privije do grudi, i izmjeri joj energiju. To može, ponavljam, samo kad je pod dobrim energetskim naponom. Ispunjen energijom i svježinom knjige mirobitne. Kad je u dobrom stanju, može čak i da ne uzima knjigu u ruku, samo je pritisne prstom.

S pet različitih prsta čita pet vrsta knjiga. Palac stavlja na debele tomove knjiga. Ako pod palcem osjeti struju, koja potom prolazi kroz ruku, do srca i uma – eto knjige! Ako nema napona, ruka ostaje hladna, nema ništa nego papir. Nikakva oprema ne može spasiti knjigu od dobrog čitaočevog palca. Džaba debele korice, džaba kunzdruk, džaba kolor, džaba sva dizajnerska zavodljivost. Džaba čak i umijeće pisanja, stilska izgrađenost, knjiško obrazovanje. Džaba dobri citati, miksiranje, kolažiranje. Palac dobrog čitaoca odmah provjeri energiju autora. Odmah mu napipa puls. Odmah ga sagleda iznutra.

Kad ljudi darivaju svoje knjige mirobitnom čitaocu, on prvo uzme knjigu u ruke i ne otvara je. Kao da je miluje desnom rukom, držeći je u lijevoj. Potom, milušeći je, malo jače pritisne desnim palcem naslovnu stranu. Tada on tačno osjeti koliko je energije u njoj. Onaj koji ne zna za energetsko čitanje, ne zna o čemu se radi. Može da misli da je to neka mantra, ili prosto milovanje knjiga iz navike.

Uloga palca, inače, u životu je velika. Ništa bez dobroga palca. Palcem su se ovjeravali zakoni, povelje, testamenti. Palac je unikatni potpis. Gdje se spusti dobar palac, širi se životna sigurnost. Palac je znak života i znak snage. Dizanje palca je potvrda života. Ne samo života, nego i uspjeha u životu. Podignutim palcem kaže se da je sve OK i super i IN. Kad čovjek vidi podignut palac, to znači da je još u dobrom životu. Ne samo u dobrom životu, nego i u dobroj snazi.

Palac je kuća, dom, ognjište, imućstvo. Ko ima dobar palac, ima mu se gdje doći. Imalac dobrog palca ima s čim dočekati goste. Palac je domodržnik. Nema ljudskoga dočeka bez dobrog palca. Gdje je dobar palac, tu je i toplota života, znanje, prosvećenost. Bez dobrog palca nemoguće se nositi sa životom, a kamoli s brdima knjiga i škrabotina. A s dobrim palcem, znaš šta je šta, i sve je postaje ljepota, i uzlet.

(Autor je književnik)

---