- Piše: Dejan Mirović
Aleksandar Vučić je 28. decembra 2020. izjavio da očekuje od nove Vlade u Crnoj Gori da opozove odluku o protjerivanju ambasadora Božovića, kao i izvinjenje premijera
Zdravka Krivokapića zbog izjava o „Beogradu na vodi”. Vučić je posredno kritikovao novu Vladu jer nije opozvala odluku prethodnih vlasti o priznanju Kosova i poručio crnogorskom premijeru da ide u Prištinu. Ministar spoljnih poslova
Nikola Selaković je izjavio početkom januara: „Ambasador
Vladimir Božović je još ambasador Srbije u Crnoj Gori. On je napustio Crnu Goru, ali mi u ovom trenutku ne razmišljamo o njegovom opozivu”. Premijer
Brnabić nije odgovorila na zvaničan poziv crnogorskog kolege da početkom januara posjeti Crnu Goru. U srpskim provladinim medijima vodi se kampanja protiv nove crnogorske vlade.
Isključivost kakvu primjenjuje u odnosima sa novom crnogorskom vladom Vučić nije pokazivao prema svojim koalicionim partnerima u Prištini, niti prema
Milu Đukanoviću i DPS-u.
Srpska lista, čiji su rezultati na secesionističkim kosovskim izborima za srpskog predsjednika bili „najdraži do sada” (oktobar 2019) je od 2014. koalicioni partner svih vlada u Prištini (
Mustafine, Haradinajeve, Kurtijeve, Hotijeve). Srpski predsjednik je u septembru 2020. potpisao Vašingtonski sporazum koji u članu 15 obavezuje Srbiju da prestane da lobira za povlačenje priznanja Kosova i da prestane da se protivi članstvu Kosova u međunarodnim organizacijama. Ciljno pravno tumačenje jasno pokazuje da se radi o dopuštanju članstva takozvanog Kosova u UN. Na taj način je Srbija de iure priznala Kosovo. Samo ruski veto u SB UN stoji kao prepreka implementaciji tog člana Vašingtonskog sporazuma. Zato je licemjerno kada Vučić nekome upućuje kritike povodom odnosa sa Prištinom.
Vučić nije oštro kritikovao prethodnu crnogorsku vladu koja je donijela političku odluku o protjerivanju ambasadora Božovića. Štaviše, on je suprotno svim uobičajenim pravilima međunarodnog prava, zatražio od Branabićke i Selakovića da povuku odluku o uzvratnom protjerivanju crnogorskog ambasadora u Beogradu, inače visokog funkcionera DPS-a.
Vučić, kao predsjednik Srbije i nosilac svetosavskog ordena SPC, upadljivo ćuti i o kampanji koju protiv SPC vodi Milo Đukanović. Đukanović je u decembru, preuzimajući ulogu nadriteologa i nadriistoričara, izjavio da SPC zajedno sa Rusijom, želi da posrbi Crnu Goru. Zatim je vratio Skupštini izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti tumačeći, kao nadripravnik, pojam legitimiteta koji je upravo on najgrublje kršio 2020. godine u vrijeme trajanja narodnih litija.
Đukanoviću bliska grupa pod nazivom „komite” je u decembru ispred Skupštine Crne Gore, povodom usvajanja izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, održala skup na kojem su dominirali srbofobni pokliči. Najomiljenijeg episkopa SPC
Joanikija Đukanović je u istom mjesecu nazvao uličarem.
Vučić nikada nije pomenuo srpsku penzionerku
Branku Milić koja se preko dvije godine nalazi u ambasadi Srbije u Podgorici u lošem zdrastvenom stanju. Umjesto da pozove za pravoslavni Božić novu crnogorsku vladu da zajednički nađu rješenje za slučaj izmučene starice Branke Milić, koja se u ambasadu sklonila od terora
Katnićevog i Đukanovićevog pravosuđa, on govori o „Beogradu na vodi”. Ovakvo ponašanje vjerovatno ima veze sa Vučićevom ulogom u takozvanom državnom udaru iz 2016. za koji je lažno optužena i osuđena srpska penzionerka i baka dvoje unučadi Branka Milić. Samo tako se može objasniti činjenica da Vučić ne kritikuje novu crnogorsku vladu zbog njene očigledne pasivnosti u slučaju Milićeve.
Nikola Selaković, koji je isključiv povodom slučaja ambasadora Božovića, bio je počasni gost i govornik na kongresu DPS-a 2015. – partije koja je već tada podržavala nacrt bogoboračkog i anticrkvenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Vučićevi dvostruki standardi prema novoj i prema prethodnoj crnogorskoj vladi pokazuju da političke i poslovne veze između Vučića i Đukanovića još uvijek postoje.
Na takav zaključak ukazuje i uključivanje u srpsku vladu Đukanovićevih najvjernijih saveznika u Srbiji iz
Čankovog LSD-a i Jovanovićevog LDP-a, u decembru 2020.
Na isti zaključak ukazuje i činjenica da zajednički prijatelj Đukanovića i Vučića –
Beba Popović „školuje” kadrove na Akademiji mladih lidera SNS-a.