-Piše: Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić

Ustavni sud se ponovo pominje u kontekstu usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Nesporno, Ustavni sud je važan državni organ čije su nadležnosti regulisane Ustavom Crne Gore i Zakonom o Ustavnom sudu. To je sve lijepo, ali samo ukoliko se ustavne i zakonske odredbe pravilno, neselektivno i blagovremeno primjenjuju. Nažalost, u Ustavnom sudu postoje brojni problemi i sa njima je javnost, manje ili više, upoznata.

Rijetki su pravnici koji su profesionalno uznemireni zbog toga što je Ustavni sud skoro godinu nezakonito funkcionisao. Nisam vidio da je neko postavio pitanje posljedica i sudbine odluka Ustavnog suda koje je potpisivala nezakonita i nepostojeća „predsjedavajuća sudija”. I, šta ćemo sa sjednicama tog organa na kojima su donošene odluke pod čelništvom nezakonito izabrane i zakonski nepostojeće „predsjedavajuće sudije”?

Navešću samo jedan primjer koji je vezan za Zakon o slobodi vjeroispovijesti i postupanje Ustavnog suda pod „predsjedavajućom” palicom zakonski nepostojeće „predsjedavajuće sudije” Ustavnog suda.

Naime, advokatska kancelarija „Radić” iz Beograda je, odmah nakon stupanja na snagu diskriminatornog i neustavnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, Ustavnom sudu podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti više spornih zakonskih odredbi (U-I br. 1/20). Inicijativa je, zbog razloga koje je navela Advokatska kancelarija „Radić”, zvanično povučena 10. februara 2020. godine i o tome postoji dokaz sa pisarnice Ustavnog suda. I pored toga što je inicijativa povučena iz procedure, Ustavni sud je 7. oktobra 2020. godine donio rješenje kojim je povučena inicijativa, dakle procesno nepostojeća inicijativa u tom trenutku, „odbačena”. Da li neko u ovoj državi ili bilo gdje u svijetu može da zamisli sud koji odlučuje o inicijalnom podnesku stranke koji je povučen i koji za sud ne postoji?

Samo ovo je dovoljno da se sagleda tragično stanje u Ustavnom sudu. Nažalost, obrazloženje „rješenja” je skandalozno. Iako je odredbom iz člana 150 stav 1 Ustava Crne Gore izričito propisano da „svako može dati inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti”, Ustavni sud, mimo Ustava, smatra i odlučuje da je to neotuđivo ustavno pravo „rezervisano isključivo za fizička lica koja su državljani Crne Gore”. I tako se pravo svakog građanina bez obzira na to da li ima državljanstvo Crne Gore, protivno Ustavu i zdravom razumu, neustavnom odlukom Ustavnog suda svodi samo na nekog, selektivno i diskriminatorno, odabranog!?!

Apsurdima ovdje nije kraj kada je Ustavni sud u pitanju. I Patrijaršija srpska je u januaru 2020. godine podnijela dvije inicijative za ocjenu ustavnosti spornih odredbi Zakona o slobodi vjeroispovijesti (U-I br. 4/20 i U-I br. 5/20). Sveti Arhijerejski Sinod je svojim aktom br. 76 od 30. januara 2020. godine zvanično 31. januara povukao obje inicijative pred Ustavnim sudom. Naravno, Ustavni sud o tome nije odlučivao, što je ispravno, a da li će i kada će – ne znamo!

Na ovim primjerima se vide ne samo dvostruki aršini nego i neustavno i nezakonito postupanje Ustavnog suda u istim slučajevima. I ovo svjedoči u prilog ispravnosti naše odluke da ne podnosimo inicijativu Ustavnom sudu nakon stupanja na snagu zakona sa neustavnim i diskriminatornim odredbama. Dužan sam da naglasim da se izrečene kritike ne odnose na pojedinačnog sudiju Ustavnog suda ukoliko je glasao protiv predložene odluke. Ali, skandalozna odluka je donijeta većinom glasova sudija Ustavnog suda.

I umjesto da se stručna javnost na stručan i odgovoran način bavila ovim ozbiljnim problemima u vezi ustavno-pravne zaštite, jedan dio ideološki orijentisanih pravnika se uporno bavio pitanjem da li će i kada će Mitropolija podnijeti Ustavnom sudu svoju inicijativu. Radi nedobronamjernih kritičara, vrlo jasno ukazujem da se samo bavim slučajevima koje sam naveo i javno su dostupni, kao i sudski utvrđenom nezakonitošću izbora „predsjedavajuće sudije” Ustavnog suda.

Ovih dana se ponovo pokreće pitanje novih inicijativa Ustavnom sudu i to o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Svakome, naravno, a ne samo nekome, stoji i ta mogućnost na raspolaganju, ali prvo treba sačekati da zakon stupi na snagu, pa tekst inicijative. Gromopucateljne najave o podnošenju inicijative protiv zakonskih odredbi koje nisu ni stupile na snagu za pravnike ne znače ništa!

---