- Piše: Nikola Ivanović

Nikad ne objavljuj pobjedu prerano. Treba raditi u skladu s izbornim obećanjima i očekivanjima javnosti, uz čvrsto poštovanje dogovorenog, što se podrazumijeva. Je li moglo ići brže i hrabrije? Jeste! Zato nakon pola godine od izborne pobjede imamo djelimično dualnu vlast. Ipak, svaki mali pomak koji čini nova vlada je veliki, primjera radi pitanje crnogorskog državljanstva i najava rješenja dvojnog državljanstva.

Profesionalni spasioci javljaju se i van Crne Gore i direktno se miješaju u unutrašnja pitanja države. Izdvajam, među brojnima, samo jedan primjer. Imali smo prije tri dana univerzitetskog profesora u penziji. Na vijest da će Zdravko Krivokapić riješiti pitanje crnogorskog državljanstva posredstvom TV Crne Gore, iz beogradske osmatračnice javio se promtno dr Žarko Korać, univerzitetski profesor u penziji, sa stavom „da bi se time izmijenilo biračko tijelo, što je pokušaj inženjeringa glasačkog tijela i dovelo Crnu Goru u velike nevolje ”(!?). Time bi, poručuje umirovljeni profesor, demokratija u Crnoj Gori bila dovedena u pitanje. Iz neba pa u rebra.

Navodim i primjer iz domaće političke kuhinje. Na izjavu predsjednika vlade da neće dozvoliti hajdučiju. (Predsjednik opštine Tuzi odbio da primijeni odluku Vlade o zatvaranju lokala iz zdravstvenih razloga, a ne političkih, uslijedila je optužba da je odluka diskriminatorska). Toliko je dato prostora tom odmetanju od stvarnosti i opasnoj zdravstvenoj prijetnji, po izjavama sagovornika iz Tuzi, medijska podrška je data hajdučiji, kako je imenuje predsjednik vlade. U TV raportu incident je nadrukan kao da je istočno pitanje, dajući za pravo da sagovornici, odnosno medij slikom i riječima daje prednost ekonomiji nad mjerama zaštite zdravlja građana!

Crnogorka se stuštila na predsjednika vlade zbog zdravstvenih zabrana u Tuzima pa, po njenom gledištu, taj potez ne služi na čast Crnoj Gori, mada se radi o namjeri da bude manje zaraženih i mrtvih od korone. I servis građana samim tretmanom događaja stao je u odbranu predsjednika opštine, koji je odbio da se povinuje odluci Vlade Crne Gore. Izborom TV sagovornika najmanje 10:1 za predsjednika opštine.

Ovdje se postavlja pitanje da li je TV Crne Gore servis građana? Ako je jednako udaljena od svih partija, onda je to obilježje servisa građana. Ukoliko advokatiše za bilo koju partiju, onda to nije servis nego oruđe. Ako imamo navijanje, ono djeluje uvredljivo za dio crnogorske javnosti pa vjerujem da će uslijediti kazna dinaraca 14. marta. To je moje, moguće, grešno predviđanje. Pošto se mi stalno pozivamo na nekoga, uglavnom na Zapad kao uzor treba se podsjetiti na temelj anglosaksonskog novinarstva, koji insistira na suštini: štampa je opštedruštvena institucija, ona izražava interese i mišljenja svih građana podjednako i zbog toga mora biti nezavisna, objektivna i nepristrasna. Ipak, imamo i izuzetke u praksi. Izgleda to ne važi danas kad je u pitanju Tramp, koji je nedavno poražen na izborima, a i nadalje je na udaru štampe kao i prije izbora. Protiv njega je, izgleda, sve dozvoljeno.

Kao građanin upućujem savjet predsjedniku vlade: oklijevanje je gore od neuspjeha. Ako vlada ne rješava probleme, ona je problem. A problem je ako se medijski podrži ideja da je poražena, a pojedinačno najjača partija jedina stala na branik države, koju niko ne napada. Ili prihvatiti maglu, Srbi su remetilački faktor, a Srpska pravoslavna crkva navodna je prijetnja obnovljenoj državi. Na notornim neistinama u kontinuitetu fabrikuje se transgeneracijska mržnja, koja slabi temelj stare države što bi moglo voditi njenom iščeznuću. Bez stabilnog temelja nijedna građevina nije kvalitetna, sklona je padu.

Analitičar neograničenog trajanja, član DANU (ne pominjem ime), tvrdi da je nova vlada srpska. I tačka! Medijski tretman bio je, po meni, prenaglašen. Ipak, nova vlada nije srpska. Provjerljiva činjenica tvrdnju potvrđuje.

Nakon imenovanja Srpkinje na ministarsko mjesto javljaju se brojni spasioci države, koja bi živjela južno, a mislila sjeverozapadno. Dakle, uslijedila je peticija 150 intelektualaca za smjenu Vesne Bratić. Jedna jedina se jasno izjasnila kao Srpkinja što je bila crvena marama političkoj koridi.

Niko to ne tvrdi javno, ali po tretmanu kao da se Srbi tretiraju kao dođoši. A ako su dođoši, oni su bez korijena, što posredno upućuje na zaključak da su balkanski Palestinci. Genocidni ogled je počeo „Olujom,” izgonom 250.000 Srba iz Hrvatske, „milosrdnim anđelom” i izgonom 200.000 Srba sa Kosova i Metohije.

Ipak, Vlada nije srpska ni po broju deklarisanih Srba, niti po nekim učincima. Zar nije smjela primijeniti reciprocitet nakon protjerivanja ambasadora, rođenog Nikšićanina, koji je darnuo u službenu istinu o Podgoričkoj skupštini? Ili povući priznanje države, protiv čega je 85 odsto građana Crne Gore, prema tvrđenju jednog od čelnika ili čelnika bivše izvršne vlasti?

Korak po korak upozorava se javnost da treba obnovljenu državu spasavati, čime se sada otvara široka mogućnost za profesionalne spasioce Crne Gore. Crna Gora je svojevrsni kuriozum. Ima dva paralelna nacionalizma, crnogorski i srpski, koji se međusobno, uzročno-posledično hrane.

Odbraniće, vele, Crnu Goru ako eliminišu opaki uticaj SPC. Već je protjeran srpski jezik iz Ustava, a politički uticaj Srba, koji čine četvrtinu stanovništva je gotovo nevidljiv.

I na TV Crne Gore, kao i u dijelu štampe, reklo bi se da je i nakon 30. avgusta sve isto. Ako se neko usudi da neku grku riječ prozbori za TV sadržaje, čeka ga poduže saopštenje i žestok ćotek. Ako se ne obezbijedi odgovor u istom trajanju za primljeni ćotek, onda se radi o zloupotrebi i monopolskom ponašanju, što treba zakonski regulisati. Jer za uskraćeno pravo na adekvatan odgovor uslijedile bi represivne mjere. Moguće da će novim izborom Savjeta, pod pretpostavkom da izbor ne bude partijski, sami sadržaji i tretman djelovati kao osvježenje. Preduprijedilo bi se jednosmjerno novinarstvo koje najčešće prati pristrasnost i povremeno rentiranje akademskih zvanja i visokih državnih funkcija.

(Autor je bivši direktor i glavni i odgovorni urednik „Pobjede”)

---