- Piše: Goran Šćekić

Promjenom višedecenijske vladavine prethodnog režima Crna Gora je dokazala da posjeduje tanku nit demokratije. To, naravno, podrazumijeva mirnu promjenu vlasti bez osvete i revanšizma, što nije tradicija na balkanskim prostorima.

Građani koji su svojim masovnim izlaskom na birališta omogućili demokratske promjene u Crnoj Gori očekuju od nove vlade da ispuni njihova očekivanja, a to se odnosi na drastične promjene u odnosu na prethodnike. U svim civilizovanim državama s dugom tradicijom demokratije promjena vlasti podrazumijeva izmjenu svih kadrova na visokim pozicijama, što se očekivalo i u Crnoj Gori. Slavodobitno potpisivanje koalicionog sporazuma pobjednika na parlamentarnim izborima nije dugo trajalo. Ubrzo nakon formiranja nove vlade nastao je blagi haos koji su izazvali upravo koalicioni partneri nove vlasti.

To je značajno doprinijelo sporosti zamjene kadrova u svim resorima, po dubini i širini.

Tako da danas i dalje na značajnim pozicijama imamo kadrove prethodne vlasti, počev od javnog servisa, tužilaštva pa do svih resora u Vladi.

Da ne bi izgubila podršku Evrope, njihovih sudskih i finansijskih institucija, nova vlada Crne Gore je prihvatila svaku njihovu sugestiju i predloge. Zbog tog nije mogla udovoljiti željama glasača kad je u pitanju smjena svih visokih kadrova prethodne garniture vlasti.

Nažalost, iz svih ovih razloga zaustavljeno je procesuiranje odgovornih za najteža krivična djela zloupotrebe službenog položaja. Zato nam tužilaštvo spava sa zatvorenim fiokama i predmetima starim više decenija. Spava čekajući Venecijansku komisiju koja će ih probuditi iz dubokog sna a odgovorne dovesti poznaniju prava.

***

I poslije Sloba opet o Slobu...

Očigledno se Srbija nikada neće osloboditi tereta i ponižavajućeg čina koji nije smjela uraditi prema svom predsjedniku.

Naime, prethodnih dana su nam emitovali kratku seriju „Porodica”, koja govori o poslednjim danima Slobodana Miloševića pred njegovo hapšenje.

Tada su jadnici hapsili junake, izdajnici patriote, prostaci profesore.

Srbija je ovim činom nastavila tradiciju likvidacije ili hapšenja svojih vladara.

Srbija je tada izdala samu sebe. Hapšenjem predsjednika, koga su isporučili Hagu, uhapsili su Srbiju, uhapsili su svoju čast i dostojanstvo, i ugasili ponos.

Tada je interes postao opcija, a novac nacija.

Sadašnji predsjednik SPS- a Srbije Ivica Dačić odmah poslije predaje Slobodana Miloševića Hagu ušao je u koaliciju sa njegovim dželatima.

Dačić je tako postao model trulog koalicionog kompromisa, zaborava i poniznosti kojim se kupovala vlast i fotelja. Ova kratka ali i poučna serija nas je podsjetila i upozorila.

Predsjedniku ponosite države može da sudi samo njegova država i njegov narod, a ne nikako strani faktori i njihovi sudovi. Nadam se da to zna i Crna Gora, zlu ne trebalo.

Na kraju, svi znamo da je istorija najbolji sudija, tako da će se saznati ko su bili izdajnici, a ko heroji.

Zato se moramo sjetiti riječi velikog državnika De Gola: „Treba sačekati noć da bi se vidjelo kako je dan bio lijep. Treba sačekati smrt, da bi se sudilo o nečijem životu”.

---