Piše: Vukić-Garo Brajković


Svako vrijeme izmjeri i zapamti čovjeka onakav kakav jeste. Dobar ili zao. Moj otac, ja, i moj sin stvarali smo i od kamena prijatelja i bili prijatelji i kamenu i čovjeku. Čovjeku se kamen nađe na putu i pri putu. Svaki čovjek ima svoj kamen. I na ovom i na onom svijetu. Kamen se nađe za svakoga od nas i na svakom mjestu. Sa kamenom čovjek pravi i zadnju kuću a kamen mu zakameni život pa se i čovjek okameni kad živi zajedno sa kamenom. Ne možeš biti neprijatelj sa kamenom i sa kamenom se inatiti. Kamen ne možeš pobijediti. Kamen ne možeš prevariti. Ne zaboravi od kamena je svijet stvoren. Kameni su putevi vječni. I čovjek ide samo njima.
A tajna. Tajna se nosi ispod tajne ruke. Tajna i od čovjeka pravi tajnu. Sve zna i u knjige upiše sve. Tajna knjiga se preda na tajnom mjestu, đe se pokazuje i đe se sve kazuje o čovjeku. Čak i sebe možeš prevariti, tajnu ne možeš. Tajnu ti mogu ukrasti. Uhvatiće ti tajnu srca. Uhvatiće tajnu puteva. Tajna je stara koliko i zemlja. Vječna je. Svako vrijeme ima svoju tajnu. Ako prevariš tajnu prevario si sebe. Tajna je velika koliko i sunce. Svaka kuća ima svoju tajnu. Svaki čovjek ima jednu tajnu. Tajna bez tajne je isto kao zemlja bez vode.
A čovjek svjetlost. Života nema bez svjetlosti. Svjetlost čuvaj za sebe i za svoju kuću. Kuće nema bez svjetlosti. Svjetlost donosi sreću čovjeku, osvjetljava njegov dolazak i odlazak. Svaki čovjek ima nešto svijetlo i sveto u sebi. U sveto se ne dira. Sveto se pazi i čuva. A čovjek uvijek čuva svoje sveto mjesto, svaku svoju svetu tajnu – koja odredi i vrijeme i dan sudnji. Koliko čovjek uzima od zemlje i od kamena, mora da vrati ne manje, i tako do kraja života. Koliko god da je život sladak, gorak i čemeran. Za svako rađanje svemogući daje život, radost, patnju, tugu da bi otišao sa ovog svijeta, za dolazak i odlazak svemogući donosi sam odluke. Zrno sreće će naći svako za sebe u zemaljskim krugovima. Vječna kamena knjiga oca Vučića se zatvorila kod broja 62. Strane života 1973. godine i ostavila sedam zrna žita za sedam klasova, koji su i kvasac donijeli u punoću svijeta. A sina mojega Danila knjiga se zatvorila sa 23-om stranicom života, na Hristovo raspeće 2015. godine bez slova, bez klasa, bez zrna, bez korijena i cvijeta je ostala, strašna presuda, strašnog sudije, strašnog suda. Njegov lik i život i duša Anđela nijesu bili za ovaj okrutni svijet. To je kobna zavjera demona koja je strašnu kamenu knjigu zatvorila. Biće da ta kamena knjiga iščitava sve vjekove u vijek za vijek za svakog čovjeka naosob svakodnevno. Nađe je vrijeme u prostoru i vanzemaljskom trenutku predaje je tajni za zemaljsku pokaznicu i bilježnicu. Čovjek se bez kamene knjige i nije rodio i nije na svijet došao. Svevišnji ti zauvijek i ne slučajno odredi vječno. Zemaljske pokaznice imaju svoja obilježja i puteve koje prate svijet. Svijet ih nikad neće moći zaboraviti ni čovjek prepoznati. Nema suda, nema sudije, ima Svemogući, koji čovjeka prati do zadnjeg sata, ne kazujući kako je i zašto nešto učinjeno poslije odlaska sa zemlje, ne kazujući nikad, za nikad tajnu. Tajna ostaje tajna, a svijet i vijek nađu se uvijek, đe čeka Sveviđenje. A ko je sve stigao i ko će još doći nije na mene da upitujem i ne smijem znati. Ja sam ti zahvalan Svemogući. Za vrijeme ja ti se molim. Hvala ti na darovima i za uzete darove, a šta drugo da kažem do hvala – Svevišnji!

(Autor je pjesnik)