Piše: Mihailo Medenica
„Istina je, odlučio sam da zavještam organe želeći da pomognem nekom koga ne uspijem da primim onih dana kada iscjeljujem dodirom od pet do devet, i ako me jednom možda više, eventualno, mada ne vjerujem, RIK neće dozvoliti, ne bude među vama, ali svako ko se rodi prirodno mora i da ode, a zna se da ja gdje god odem dočekaju me sa oduševljenjem, divljenjem i milijardama namijenjenim investicijama u Srbiji!
Zašto se onda ne bih vratio kad odem; zar je malo što zavještavam Srbiju jaču i perspektivniju od Babićeve bešike; što ostavljam BDP veći GDP-a (što ne znači ništa, ali vi to ne znate, a niko nema hrabrosti da pita, pa će već sjutra novine pisati o istorijskom GDP-u u Srbiji, a analitičari tumačiti kao da su doktorirali na odnosu BDP- GDP...); na kraju, zar je malo što sam položio kamen temeljac za zavještanja, usmena predanja, obećanja, vizije i ostale destilate magle, pa bi još i organe da ostavim?!
Pa, naravno da ću ih ostaviti, ne znam zašto neko potencira da neću kad sam dokazao svoju namjeru ostavivši još 2008. onaj veliki organ bez kojeg sam mislio da se ne može- Šešelja, ali sam nakon kraćeg oporavka tokom kojeg sam bio priključen na aparate za vještačko disanje preko Tome i nekih ambasada koje su mi pomogle u rehabilitaciji- stao na noge i nastavio dalje rekavši sebi: „Vala, ako se može živjeti bez Voje može i bez Kosova i Metohije, Republike Srpske, penzionera, socijalnih slučajeva, nezaposlenih, trudnica, porodilja...i ostalog što spada u genetski modifikovane kategorije koje štete zdravlju i mandatu, i bez kojih se može samo ako čovjek ima volju da kao svakom poroku kaže- NE!”
Sve namjeravam da doniram, ne plašeći se da izgovorim i šta, iako su svi znali ali niko nije imao hrabrosti da kaže, a kamoli zavješta, ali ja hoću: Vulina, Stefanovića, Zoranu, Zlatibora, Vujovića, Babića, Jorgovaanku, Selakovića, Velju, Ivicu, Slavicu, Maju... Sve osim Rasima, kažu ljekari da njega svaki organizam pokušava da odbaci, ali da se nekako uhvati za samu kičmu i ne pušta!
Bez razmišljanja zavještavam i Tomu, mada kažu da umjesto njega može da posluži i prazna čaša od jogurta, ali nek’ ide sve, ništa ne želim da zadržim za sebe, jer znam da će nauci, medicini i vicevima biti od suštinskog značaja!
Ako me pitate da li se plašim, reći ću bez uvijanja- da, plašim se, jer strah je u prirodi svakog čovjeka, pa i Krkobabića kojem sam rekao da planiram da ga zavještam, a on preblijedio, sjetio se dana kada su faraonima vađeni organi prije mumifikacije i nekog nesrećnog slučaja kad su trgovali s organima dinosaurusa, što nikad nije dokazano pa i nema potrebe za istragom!
Zavještavam čitavu opoziciju na čelu s onim Pajtićem, mada iskreno ne znam šta bi od njega moglo da se iskoristi osim Mićunovića kao čir na skupštinskoj blagajni, ako nekome već treba čir?!
Ostavljam čitav narod, bre!
Prvenstveno onaj dio koji nije glasao za mene, neka ga presađuju mada je, realno, to inficirano tkivo koje je najbolje držati na izuzetno niskoj temperaturi i u velikom strahu; a neću žaliti ni onaj dio koji je premudro glasao za listu koje sam bio nosilac, kao što sam nosilac najskromnijih odijela, obuće pozajmljene od brata, labela od Lazanskog koji ne koristim ni po najvećim smetovima kad spasavam djecu i mlađe adolescente od Feketića pa do Vardara i Triglava, ali i nosilac ideje, vizije i politike koja je Srbiju učinila liderom u rastu GDP-a, FMP-a i SRM-a!
Zavještaću, nek’ se zna i to, razdeljak koji ne žalim da pokisne dok kamere snimaju; lopatu kojom sam položio onolike temeljce; mapu gdje se nalaze kako generacije ne bi morale da polažu nove; sve ugovore koje sam prije dvije godine obećao na uvid najkasnije za dvije godine od dana kada ja kažem da su prošle dvije godine; čovjeka iz vrha gradske vlasti odgovornog za slučaj „Savamala”; indicije da su Hrvati i marsovci oborili vojni helikopter; sva tri istorijska odlivka kašičica za kafu proizvedenih u smederevskoj Željezari; obje cijevi „Južnog toka” da se od njih naprave tobogani za prvi parkić u „Beogradu na vodi”; doktorate najbližih saradnika koje su pošteno stekli učenjem i pouzećem; rekordni izvoz „fijata 500” u gradove oko Kragujevca i onih pet komada koje smo izvezli u Rusiju pa su vraćeni da im se montiraju točkovi što je sitnica, zaboravljena zbog rokova i ushićenja...
Ma, doniram i kožu s leđa naroda, bre, ne želim ništa da ostane što nekome može da koristi, i nadasve želim da to učinim anonimno, jer ne želim da sakupljam jeftine poene na činjenici da svaki organ mora da ima etiketu s mojim potpisom i da svaki primalac mora da me slavi kao krsnu slavu i umjesto ,,Amin’’ kaže- Alek, osim ako baš ne želi da ostane bez posla ako ga ima, ili da ne dobije ako ga vjerovatnije nema!
Eto, nisam želio da eksploatišem ovu temu, ali kad ste već insistirali morao sam da otvorim dušu, a u njoj- ništa!
Mislim, ništa jer sam sve dao!
Sve, bre, do zadnje kapi vaše krvi...”