-Pi­še: Dra­gan Mra­o­vić

Momir Bulatović svjedoči u knjizi srpskih i ruskih autora „Balkanska kriza“, u izdanju Beogradskog foruma za svijet ravnopravnih, o tome da su predstavnici SAD tražili od njega, devedesetih godina, saradnju na otcjepljenju Crne Gore od Srbije, upozoravajući ga da će, ako on to ne želi, lako naći drugog koji će uživati svu njihovu podršku. Momir je odbio da bude izdajnik svoje zemlje, pa je engleska MI6, u ime Vašingtona, lako našla nekog za veleizdaju srpstva – Gospodara. Ali, sada je Gospodar morao da okupi ovce da ih povede u NATO ponor i da poskakuju za njim na putu u Evropakao.
On nije čitao Dantea, iako je jedna njegova novinarska filijala objavila u Podgorici loš hrvatski prevod, a nije htjela da objavi Dantea na srpskoj ijekavici i ćirilici u izdanju jednog crnogorskog izdavača, pa su pare za to izdanje date Hrvatima, umjesto svojima. Naravno, Gospodar nije mogao da čita ni ovo izdanje crnogorskog izdavača, jer nema prevod sa srpskog na čirgilicu. A o tom soju ljudskog roda najbolje svjedoči Dante Aligijeri u svom djelu „Gozba“: „Njih treba nazivati ovcama, a ne ljudima: jer, ako se neka ovca baci sa litice od hiljadu metara, sve ostale bi pošle za njom; ako neka ovca iz nekog razloga podskoči prelazeći put, sve ostale će podskočiti, iako ne vide ništa za preskakanje.“
A kako je moguće da se postane izdajnik? Vrlo lako kada se na čelo države dovedu ljudi bez morala i etike koji su alavi na novac koji nisu zaradili, recimo na evriće od šverca duvana. SAD su godinama sprečavale Italiju da se efikasno obračuna sa „italijanskim turistima“ u Crnoj Gori, a takođe da se završi proces protiv onoga za koga američki predsjednik Donald Tramp kaže da je „marginalna politička figura duboko uključena u šverc i međunarodnu mafijašku organizaciju koja organizuje trgovinu narkoticima i oružjem“. Naravno, SAD i njihov poslušnik su imali podršku Albanaca, jer njima odgovara secesija Crne Gore od Srbije, pošto se to uklapa u njihov krajnji cilj – otcjepljenje Malesije i Ulcinja, pa pripajanje Velikoj Albaniji. Ostaje nejasno kako su i zašto Muslimani pristali da se njihov etnički korpus podijeli tako da je jedan dio ostao u Crnoj Gori, a drugi u Raškoj. Zar braća po etnosu i vjeri da sama sebi postavljaju međusobnu granicu?
Bilo kako bilo, SAD su našle ugiča (naziv za milogorskog trojanskog konja) već pripremljenog i prije Momirovog odbijanja da bude milogorski konj ili ugič, svejedno. Ciljali su Momira, jer je bio umniji, obrazovaniji, omiljeniji u narodu, ali nisu predvidjeli da je bio i ostao pošten čovjek. Zato su morali da spadnu sa trojanskog konja na milogorskog ugiča po onoj narodnoj „daj šta daš“.
Šta su predvidjeli Ameri za sada već bliski kraj Gospodaru ostaje da se vidi, ali za izdajnike otadžbine Dante je imao rješenje. Stavio ih je u deveti krug najbliže Luciferu, jer je izdaja otadžbine najveći grijeh, u Antenoru. Okovani su ledom do pojasa, a pakleni vjetrovi šibaju slobodni dio njihovih tijela. To je dio za „ovce“, a ugiča je Dante smjestio još bliže Satani, u Đudeku, jer je izdaja Boga smrtni grijeh. Zato tu Lucifer proždire Judu koji je izdao Hrista. A Gospodar je izdao i svoju vjeru i Srpsku pravoslavnu crkvu. Izdao je ne samo Hrista, već i Boga. Osobina izdajnika je da vjeruju u sopstvene laži, pa neki vjeruju i da će im Bog oprostiti, ali Svevišnji prašta sve grijehe, osim nedostatka vjere: „A koji pohuli na Duha Svetoga nema oproštenja va vijek, nego je kriv vječnome sudu“ (Marko, 3,29). Dakle, Bog će baciti ugiča u pakao, kao što je učinio i sa svojim najljepšim anđelom Luciferom, a vječni led izdaje u paklu biće nagrada za poskakivanje njegovim ovcama.
(Autor je ne­ka­da­šnji ge­ne­ral­ni kon­zul SRJ u Ba­ri­ju)