Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
„Prvu sestru” ni da pomenu * Stijepović umjesto Miloševića   * Svjedok saradnik otkucao saučesnike * Na službena putovanja potrošili 110 hiljada * „Prvu sestru” ni da pomenu * Nacionalni identitet * Dotakli smo dno dna
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 20-06-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
BranKo Ljumović, žrtva golootočke torture:
Treba donijeti zakon po kome bi živi Golootočani i članovi njihovih porodica mogli da dobiju nadoknade za strahote pretrpljene na Golom otoku.

Vic Dana :)

Nagradno pitanje u emisiji na radiju: „Kako se zove Isusova majka?“
Javlja se neki lik.
Halo!
Dobar dan u programu ste znate li odgovor na pitanje?
Znam, Bogorodica!
Dobro, ali nama treba ime...
Ime...? Rajko.
Ma ne vaše, nego majke.
Aaa Draginja!
Došla dva Crnogorca da gledaju trku na 800 m, i jedan čovjek je mnogo zaostajao, pa kaže prvi Crnogorac:
A viđi onoga jada jadnog, ne može mrdnut.
A ćuti jadan, to je naš Crnogorac.
Au viđi sokola, kako poćera onoliku gomilu.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav
Nacionalni identitet
Nacionalni identitet Podaci o etnokulturnim karakteristikama stanovništva Crne Gore od velikog su značaja u kontekstu evropskih integracija i politike zaštite ljudskih i manjinskih prava
-Piše: Nik Gašaj

Pitanje nacije i nacionalnog identiteta zauzima značajno mjesto u mnogim naučnim disciplinama: politikologiji, sociologiji, istoriji, antropologiji. Nemoguće je generalizovati i dati jednu definiciju nacije, odnosno nacionalnog identiteta koja bi važila u svim okolnostima i za sve... Naciju uvijek treba analizirati u širem socijalnom kontekstu: kulturnom, obrazovnom, jezičkom, političkom, ekonomskom i istorijskom. U političkoj teoriji prisutna su razna gledišta i pristupi kad je riječ o naciji i nacionalnom identitetu. U principu, razlikuju se dvije vrste podjele: etničke nacije i građanske nacije.
Međutim, prisutni su i drugi pristupi i definicije nacionalnog identiteta, kao što su: esencijalistička, konstrukcionistička, spiritualistička, primordijalistička, situacionistička, instrumentalistička, itd.
Primjer građanske nacije je Amerika. Dok, na primjer, etničke nacije su u istočnoj Evropi i na zapadnom Balkanu. Neka naučna saznanja ukazuju da u ovim zemljama ne mogu postojati građanske nacije, zbog njihovog specifičnog kulturnog i istorijskog razvoja. Po pravilu, etnička nacija treba da ima zajedničko porijeklo, istoriju, jezik i kulturu. Ali, u stvarnosti ima slučajeva kada svi koji govore istim jezikom ne čine jednu, zajedničku naciju, nego više nacija ima isti jezik. Pojedini naučnici ističu da jezik u lingvističkom smislu da bi bio poseban treba da se razlikuje najmanje za 60 odsto od drugog ili drugih jezika.
Nacije nemaju dugačku istoriju. Prva evropska nacija, francuska, nastala je krajem 18. vijeka, i tek nakon toga krenuo je u Evropi proces pravljenja nacija, pa je npr. njemačka nacija oformljena sredinom 19. vijeka. U to vrijeme još nijesu postojale južnoslavenske nacije: “stanovništvo, najvećim dijelom seljačko, identifikovalo se sa seoskom zajednicom, s vlasnikom zemljišta, s religijom, možda s carem, ali ni sa kakvom nacijom“ (Mappes-Niediek 2005: 125).
Po uzoru na spomenute zapadnoevropske nacije, započelo je potom pravljenje nacija i kod Južnih Slovena. „U južnoistočnoj Evropi se pravljenje nacija odvijalo s različitim početnim i završnim fazama u toku 19. i 20. vijeka“(Hosch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391). Odnosno, „proces pravljenja nacija počeo je na različitim vremenskim tačkama u toku 19. vijeka i nastavio se duboko i u 20. vijeku (Sundhaussen).
U svjetlu ovih podataka razotkriva se tvrdnja o iskonskom postojanju nacije kao mit. Taj mit, na kojem se istrajava u južnoslovenskim državama poznat je kao primordijalni pristup naciji (Snežana Kordić). Osnovna ideja pritom je da dotična nacija postoji već odavno i da se njena istorija može pratiti vjekovima unazad. Problem tog pristupa je što je on pozamašno u kontradikciji s činjenicama (Breuilly 1999: 241).
Etnokulturološka obilježja – izjašnjenje o nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, maternji jezik, vjeroispovijest važna su pitanja u višenacionalnim, multijezičkim i multireligijskim zajednicama, a takva je Crna Gora. Podaci o etnokulturnim karakteristikama stanovništva Crne Gore od velikog su značaja u kontekstu evropskih integracija i politike zaštite ljudskih i manjinskih prava.
Kod nas se nerijetko može čuti teza da je nacija, kao i religija uvjerenje, odnosno nešto što su građani slobodni da njeguju u privatnom životu, ali što nije briga države, jer ona prema tom pitanju treba da bude ”neutralna”. Pobornici takvog gledišta tretiraju naciju na isti način kao i religiju, i smatraju da je građani mogu mijenjati prema svom nahođenju od popisa do popisa stanovništva. Naravno, to je specifičnost ovog podneblja u traganjima za identitetom, ali je to pitanje i problem prosvijećenosti u toj oblasti. Naime, čak i pojedini zvaničnici ističu da se građani ne moraju izjašnjavati po nacionalnoj pripadnosti. Kao argument navode odredbu člana 46, stav 2 Ustava Crne Gore, kojim je propisano: ”Niko nije obavezan da se izjašnjava o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima”. Pritom, oni pod ”drugim uvjerenjima” podrazumijevaju nacionalno obilježje. Međutim, to je pogrešno tumačenje Ustava. Prvo, u Ustavu ni u jednoj odredbi ne piše da se građani ne moraju izjasniti o nacionalnoj pripadnosti. Valjda termin nacionalnost nije bio nepoznat zakonodavcu, ako ga je htio propisati i navesti. Drugo, nacija nije uvjerenje, nego pripadnost, fakticitet, za sve one koji imaju izgrađen svoj nacionalni identitet i izgrađenu svijest o tome, jer je nacija u savremenim društvima konstantna kategorija, dok je uvjerenje političko i filozofsko.
Poznati naučnik Horace Kaller je isticao: ”Ljudi mogu, u manjoj ili većoj mjeri, mijenjati svoju odjeću, politiku, svoje žene, religiju, filozofiju, ali ne mogu mijenjati svoje djedove”... Mislim da je ovdje sve jasno i ne treba o tome dalji komentar.
Kad je u pitanju popis stanovništva, navodim jedan karakterističan primjer: svi Albanci se izjašnjavaju da su albanske nacionalnosti, iako pripadaju trima religijama: islamskoj, katoličkoj i pravoslavnoj.
Takođe, naglašavam da svi oni koji nastoje da osporavaju ili da relativizuju značaj etnokulturnih obilježja, u stvari osporavaju društvenu stvarnost Crne Gore, tj. njenu multikulturalnost.
I da zaključim: budućnost Crne Gore nije u etnonacionalnoj i etnokulturnoj “neutralnosti“, kao ni u etnocentrizmu, i u privilegijama jednih i diskriminaciji drugih, nego u etnonacionalnoj pravdi i multikulturalizmu, u jednakosti i ravnopravnosti svih građana i svih nacionalnosti, kako bi svi građani osjetili da je ovo njihova država, i to ne samo u formalno-pravnom smislu, nego i u stvarnosti.
(Autor je politikolog)

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"