- Piše: Dragan Mraović

Beogradske i podgoričke političare najbolje možemo dočarati stihom Milana Rakića: „Dobra zemljo moja, lažu...“ iz pjesme „Na Gazimestanu“, na koji se vraćamo, kako je poručio ovih dana komandant kopnene vojske Srbije general Milosav Simović: „Ustav Srbije i naše pravoslavne svetinje, jesu putokaz... Jednog dana, kada se odnos snaga u svijetu bude promijenio, bez napora, Kosovo i Metohija će biti pod kontrolom matične države Srbije“. To znači da je general protiv briselskih sporazuma samim time protiv politike Vlade Srbije. Hvala Bogu da se i vojska ovako oglasila. SPC je rekla svoje i jednako. Srpska javnost misli isto. Samo srpski političari „dobra moja zemljo, lažu“ čim zinu do mjere da je i general Srpske vojske morao da ih podsjeti da postoji Ustav Srbije po kome su briselski pregovori izdaja zemlje, i da postoje kosovske svetinje po kojima je ponašanje gospodara i gospodarčića izdaja naroda.
Pošto su srpski političari lagali o stavovima ruske strane poslije razgovora, došlo se i do toga da su Rusi bili primorani da upute poruke da stvari ne stoje kako gospodarčić i Ivica od Miljacke „dobra moja zemljo, lažu“ u svojim bajkama o sebi, jer je novinar ‚‘Komersanta‘‘ Genadij Sisojev napisao da se „Moskva ne samo protivi Briselskom sporazumu nego i upozorava Beograd na moguće negativne posledice tog koraka“, pošto je ubijeđena da će time biti prekršena rezolucija 1244 SB UN, čime se otvara put Kosmetu i Srbiji prema NATO-u, a povećava opasnost dalje dezintegracije Srbije i rizikuje pogoršanje odnosa sa Rusijom. Ukoliko Srbija ne potpiše, može da očekuje zamrzavanje odnosa sa EU, a to će onda biti kraj politike sjedenja na dvije stolice.
„Dobra moja zemljo, lažu“, pa su prećutali još značajniju poruku potpredsjednika Putinove partije Sergeja Železnjaka, što znači da to misli i Putin, a ne ono što „dobra moja zemljo, lažu“ gospodarčić i Ivica od Miljacke“, da „veliko je čudo da su svi režimski mediji prećutali značajnu poruku da Rusija neće podržati sporazum u Briselu, jer taj separatni dogovor sa samoproglašenom državom, na koji EU prisiljava Srbiju, ima za cilj da dokumentuje podjelu Srbije na kosovsko-albanski i srpski dio, a sledeće je pretvaranje oba ova dijela u NATO protektorate, čime bi taj sporazum ličio na minhensku kapitulaciju Čehoslovačke 1938, kada se ona, zbog prijetnji Hitlera, a po savjetima Velike Britanije i Francuske, odrekla Sudetske oblasti u korist Njemačke pa je tako za sebe „obezbijedila mir i stabilnost“, baš onako kako briselsku izdaju tumače gospodarčić i Ivica od Miljacke kada „dobra moja zemljo, lažu“, jer kriju činjenicu da potpisivanjem briselske izdaje Kosmet odlazi u NATO pakt. Isto kao što je NATO paktu potreban sporazum Makedonije i Grčke da bi Makedonija ušla u ovaj savez, sada mu je potreban dogovor Tačija i gospodarčića da bi i zvanično okupirao Kosmet.
Gospodar i gospodarčić priznaju da je ogromna većina građana Crne Gore i Srbije protiv NATO-a, a sada i EU, ali ih i dalje tamo tjeraju na silu, jer „dobra moja zemljo, lažu“ da oni znaju bolje od nas šta je dobro za nas. To je autokratija, a ne demokratija. To je nasilje nad umom. Nad slobodom. To je najcrnji neoliberalizam radi svoje fotelje. A zašto mi to trpimo? Zar ne znamo da je bivši italijanski predsjednik Sandro Pertini rekao: „Kada neka Vlada ne radi ono što narod hoće, treba je najuriti motkama i kamenicama!“ Zato smo i svi mi krivi što nam ide ovako. Što ćutimo. Jer ako vlast krši i sopstveni ustav, ona onda nema pravo da hapsi ni lopove! Ni da kažnjava za saobraćajni prekršaj. Ni da tjera s ulice bakice koje prodaju cvijeće bez dozvole!
(Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ
u Bariju)