- PIŠE: Milutin Mićović

Da zna koliko zna, stidio bi se od sebe. Ali njegovo je neznanje zakonom zaštićeno. Nova Crna Gora prednjači ozakonjenim bezumljem svojih čelnika. Ništa im milije nego satirati i zatirati svoj narod. Dobili su projekat u šake, koji podrazumijeva da imaju što manje u glavi.
Suština novocrnogorskog političkog i pseudokulturnog projekta je: izgradnja Crne Gore, a razaranje čovjeka. Svim silama rade, da praktično realizuju tu aporiju.
Oni koji su im dali projekat znali su da ovi nikad nijesu svojom glavom mislili, zato su odmah dobili povjerenje. Naučio ih je komunizam da ništa svoje ne treba imati, posebno ne svoju pamet. U postkomunizmu revidirano je to socijalno uputstvo - dozvoljeno je imati sve, samo ne svoju pamet. To je za primitivne gramzivce bilo novo rajsko obećanje. Odreći se ne samo svoje pameti, nego i svog naroda, svoje kulture, svojih ljudi, da bi se obezbijedila sloboda gramzivosti pod plaštom tranzicionog globalizma.
Predsjednik crnogorske vlade, naravno, ništa ne čita, osim programa koji je dobio u šake. Na takve ne treba trošiti riječi, jer su samo izvođači plana. Ali od takvih je napravljena vlada, koja hoće da vlada Crnom Gorom i njenom istorijom. Ne može da vlada Crnom Gorom, ali hoće da vlada crnogorskim državnim programom, koji ne podrazumijeva ljude, nego izvođače, i ne podrazumijeva svoj narod, nego svoje sluge.
Sad bih pred čitaocima htio da provjerim je li ovo na mjestu što sam rekao? Da li će se izvođači crnogorskih radova i puteva prepoznati u ovim riječima? Ali, kako da se izvođači crnogorskih neputeva prepoznaju u riječima kad su oni raskinuli sa smislom riječi, sa smislom čovjeka, smislom naroda, smislom kulture, smislom slobode? To je za njih strani jezik, i noćna mora. Zato imamo takav slučaj, formulisan narodnim jezikom: čega se pametan stidi, time se bezumni ponosi.
Evo, neka se prepoznaju u zabrani ulaska ljudima iz Srbije u Crnu Goru. Ko su ti ljudi, kojima se zabranjuje ulazak u Crnu Goru? Naravno, ljudi koji slobodno misle, koji se, misleći, oslanjaju na kulturno i istorijsko nasleđe svog naroda. Koji, blagodareći duhu slobode, ne podnose granice i ograničenja, nametnuta pravila, režimsko sljepilo, ubijanje pamćenja, razaranje ljudi i naroda - sve što sistematski radi režim u Crnoj Gori.
Sve što govore: Bećković, Antić, Raković, Mirović povodom srpskog pitanja u Crnoj Gori, sve su to čuli i od Srba iz Crne Gore, ali režim je ukucao sebi u glavu (sve po programu) da su Srbi u Crnoj Gori već skrajnuti iz života (pošto su ih skrajnuli iz državnih institucija i državnih medija). Toliko znaju i vide, oslijepljeni sopstvenim „državotvornim programom“, neopterećeni svojom glavom, i poarani svojom nesavješću.
Kad se seljaci i primitivci fasciniraju virtuelnim projektima, lako dotuku i ono malo seljačke pameti što je bilo u njima. Počnu da služe gorima (u zlu prepredenijima) od sebe- i time moralna groteska dobija nezadrživo ubrzanje. Pa vidite, Nuhodžić je filozof u odnosu na Markovića. On mirno radi svoj posao, a Marković fanatizovano izvodi projekt, sve u „odbranu“ Crne Gore, koja samu sebe potire.
Pa Tačija, Haradinaja, Čekua dočekuju s počastima u ovoj Crnoj Gori, a svesrpski, svecrnogorski pjesnik Bećković ne može ni na grob svoje majke, stričeva, đedova čije su kosti ugrađene u Crnu Goru.
Marković i plišani ministar plišane vojske crnogorske Bošković (više blagoponizni činovnik NATO-a) čine poklon pred albanskim liderima na srpskom Kosovu, na živu sramotu istorije i naroda koga tobož predstavljaju.
Neko je dobro snimio psihu primitivnih i vlastoljubivih Crnogoraca. Daj im da misle tuđom glavom, samo im daj dobru nadnicu i dobar pendrek u ruke - i oni su presrećni. Oni brzo i sami sebe ubijede da vlast i čast ima ko ima pendrek u šakama, a ne onaj koji ima um. Crna Gora je upala u takvu grotesknu formulu. Žao mi je do suza što neko tako na brzinu pročita zlosrećne Crnogorce. Ali, to su oni, komunizmom prerađeni, a prekonoć tranzicijom dograđeni Crnogorci, koji su predviđeni da slome vrat i Crnogorcu i Srbinu.
„Sve je pošlo đavoljijem tragom“, rekao bi knez Rade.
(Autor je književnik)