-Piše: Vojislav Bulatović

Ličimo li pomalo na Ameriku? Kod njih proces predsjedničkih izbora i primopredaje vlasti teče dosta komplikovano, a uz to ispoljavaju se i oštre suprotstavljenosti dva politička tabora. Optužbe i sumnjičenja su dosta ozbiljna i sežu u samu srž američke demokratije. Štaviše, udaralo se i u problem rasnih odnosa što je demonstrirano u dramatičnom sudaru policije i afroameričkih državljana. Kod nas se ušlo u izborni proces sa javno demonstriranim tenzijama na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Rezultat znamo, ali su se jasno ocrtala dva bloka koji se i dalje pokazuju kroz incidente i performanse. Primopredaja vlasti se rasteže do krajnjih granica – tri mjeseca Vlada u tehničkom mandatu, čiji ministri sjede i u poslaničkim klupama novog skupštinskog doma, donosi važne odluke bez ičije kontrole i zakonskih limita, jer ne postoji zakon o vladi. Kroz medije se šire vijesti da se budžetski novac troši mimo plana i prijekih potreba. Sada je u toku nadmetanje u „ronilačkim” vještinama u tamnim dubinama vlasti (to su oni lavirinti gdje se mogu snaći samo upućeni i koji dejstvuju mimo očiju javnosti). U tim dubinama (konvencionalni naziv: dubinska vlast) vrše se velike i male rokade, utvrđuju nove pozicije da bi se novim naredbodavcima napravila što veća pravna glavobolja. Mediji javljaju o poplavi konkursa koji će se riješiti prije primopredaje kompletnog aparata izvršne vlasti.

Problem političkog Olimpa je za sada u stanju mirovanja. Vječiti buntovnik, Medojević, ne ćuti, već upozorava na zavjerenički posao gdje proziva mnoge, od crkve do nove „hobotnice”, koji rade u savezništvu sa predsjednikom Đukanovićem. Iz Brisela, naprotiv, stiže poruka da je predsjednik Đukanović faktor stabilnosti i garant poštovanja crnogorske opredijeljenosti za evroatlantski kurs.

Mandatar Krivokapić je objavio sastav svog tima s biografskim i stručnim (ekspertskim) karakteristikama, i tako „pustio duhove iz flaše”, neka ih građani (a ne samo političari, koje je on skrajnuo da mu se ne miješaju previše u posao) malo analiziraju i izraze svoje stavove, kao da time želi da ih neki blagi pljusak kritike javnosti „krsti”, pa ko „preživi” dobro će mu doći to „kumstvo”. U vezi pojedinih resora i kandidata za ministre već su se pojavile reakcije i prispjele ocjene. Najviše je sumnji i negatorskih stavova izneseno u vezi „frankenštajnskog” resora (tako ga je vidjela kritička javnost) Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Uporedo sa takvom kritikom ove racionalne (?) formule osporena je i kandidatkinja za ovaj resor, Vesna Bratić, u smislu one narodne: „Velika volujska glava, preveliki je zalogaj za jednog mačka (mačku)”. Ovdje želim da iznesem svoj stav o dva pitanja ovog resora. Predloženi kandidat dolazi iz akademske zajednice nikšićkih fakulteta koji po definiciji označavaju duhovni centar Univerziteta Crne Gore. (Sjetimo se ko je sve po partijskoj liniji „predstavljao” prosvjetu na državnom nivou! Čast izuzecima!). Baš u Nikšiću se školuju naši važni nastavno-naučni kadrovi koji tumače i prenose (predaju) nauku od osnovne škole do fakulteta (podrazumijeva se i sticanje odgovarajućeg naučnog stepena). Zbog toga je dobrodošlo povezivanje („uparivanje”) nauke i prosvjete u okviru jednog resora. To je od suštinskog značaja za podsticanje i razvoj naučne osnove u svim segmentima nastave, kao i za osposobljavanje mladih za primjenu naučnih znanja u praksi. Mi znamo da verbalizam i knjiško znanje (i tamo gdje nije nužno, već je kontraproduktivno) uveliko su prisutni na svim nivoima vaspitnoobrazovnog procesa pod izgovorom da nemamo uslove (i ovo je dio problema) za očiglednost, za laboratorijski rad, za eksperimente i istraživačke projekte. Nastavni programi predstavljaju odabrano znanje (zavisno od nivoa obrazovanja) iz raznih nauka. To je, dakle, prosvjetna nauka. Ako bi Ministarstvo prosvjete i nauke (druga područja za ovaj resor me ovdje ne interesuju) krenulo putem uklanjanja pobrojenih smetnji to bi i te kako opravdalo zamisao mandatara. Uostalom, razumljivo je da se nauka s njenom svestranom primjenom i raznim područjima istraživanja ne zatvara u okvire jednog ministarstva niti se isključivo oslanja na državni novac i planove, već se širi i razvija u privatnim poslovima, institutima koji posluju na profitnoj osnovi, međunarodnim i međudržavnim projektima itd. Država brine da se kroz sistem školstva udaraju temelji transfera naučnog znanja.

Treba očekivati da će humanističke nauke, koje se izučavaju i predaju upravo u Nikšiću dobiti povoljniji tretman, ne samo u domenu istraživanja, već i u društvenom uplivu. Zar je filozof predodređen samo za katedru? Njegova široka duhovna osmatračnica kao i analitički um sociologa mogu da osvijetle put političko – upravljačkim strukturama koje složene probleme surove zbilje „pretresaju” kao prašnjavu ćebad. Nadalje, bez dobrih pedagoga teško ćemo izgrađivati etiku i usvajati temeljne vrijednosti građanskog društva. Da zaključim, spajanje ministarstava nauke i prosvjete sasvim je logično i treba očekivati napredak u toj oblasti.

---