Sukobi snaga bezbjednosti i pripadnika nacionalističkog Desnog sektora proteklog vikenda u Zakarpatju mogu dovesti do otvaranja novog fronta na zapadnim granicama Ukrajine. Riječ je uglavnom o multietničkoj oblasti u kojoj znatan dio stanovništva osjeća bliskije veze sa Mađarskom, Slovačkom, Rumunijom – pa čak i Rusijom – nego sa Ukrajinom.
Ako je istočna Ukrajina zapaljiva mješavina jezika i lojalnosti prema različitim nacijama i državama, situacija na njenom zapadu je još složenija.
Mnogi stanovnici Zakarpatja žive samo na domet puške od četiri članice Evropske unije. Naime, oni govore ne samo ruski i ukrajinski, već i mađarski, rumunski, njemački i slovački jezik. Mnogi od 1.3 miliona građana ove oblasti posjeduju više od jednog pasoša.
Riječ je, ukratko, o regiji u kojoj znatan dio stanovništva nije po automatizmu privržen Kijevu. Stoga su sukobi između ukrajinske policije i nacionalista iz Desnog sektora u gradu Mukačevo 11. jula, jezivi odjek insistiranja Kremlja da problemi u Ukrajini nisu izazvani uticajima sa strane već unutrašnjim podjelama.
„Desni sektor ima vojno krilo sa nekoliko hiljada naoružanih pripadnika i sopstvenom komandom, koje ne odgovara Vladi u Kijevu”, objavila je državna ruska televizija „Rusija danas” u izvještaju o sukobima u Mukačevu, u kojima jsu poginula dva lica, a nekoliko ranjeno.
U prilogu „Sputnjik internešenela” – druge medijske kuće pod kontrolom Kremlja – ukazuje se na divljanje pripadnika Desnog sektora, obaranju zastave EU u Lvovu, hakerskom napadu na tviter nalog ukrajinskog Savjeta za odbranu i bezbjednost i spremanje marša na Kijev.
Desni sektor – dobro naoružana vojna organizacija, koju Rusija označava kao „neonacističku” zbog veza sa liderom ukrajinskih nacionalista tokom Drugog svjetskog rata Stepanom Banderom koji je sarađivao sa njemačkim snagama u cilju potiskivanja sovjetskih trupa – ima oko 10.000 pripadnika raspoređenih u dobrovoljačkim bataljonima na poprištu sukoba sa proruskim separatistima u Donbasu i okolnim oblastima.
Ponekad neugodan saveznik demonstranata na Majdanu, u vrijeme protesta u kojima je zbačen proruski predsjednik Viktor Janukovič, Desni sektor je postao sve glasniji kritičar novih vlasti u Kijevu, prije svega zbog obračuna sa dobrovoljačkim jedinicama ove grupacije. Međutim, jedan od članova Desnog sektora kazao je da ne namjeravaju da protestuju u Kijevu sa „puškama i mitraljezima”.
Ova grupa nastoji da prikaže sukobe prošlog vikenda kao posledicu njene „borbe protiv korupcije”. Oleksij Buk, portparol Desnog sektora, smatra da policija snosi odgovornost sa krvoproliće.
„Da smo mi prvi počeli da pucamo onda bi bilo mnogo više policajaca među žrtvama”, kazao je Buk na konferenciji za novinare.
Dmitro Jaroš, lider Desnog sektora, napisao je na Fejsbuku da njegova organizacija sarađuje sa ukrajinskim službama bezbjednosti u cilju stabilizacije stanja u Zakarpatju.
„Pozivam vas da se ne obazirete na lažne izvještaje koji se šire u cilju diskreditacije Desnog sektora i provociranja Ukrajinaca da prolivaju krv”, kazao je Jaroš.
Prema izvještajima sa terena, uzrok sukoba u Mukačevu može biti i spor oko profita. Naime, prekogranično krijumčarenje cigareta i druge robe u Zakarpatju dostiže godišnju vrijednost od nekoliko milijardi dolara zbog lakog ulaska u Rumuniju, Mađarsku, Slovačku i Poljsku.
Nakon sukoba je suspendovano više carinika, a poslanik Mihajlo Lanjo, koga optužuju za umiješanost u krijumčarenje, saslušan je u policiji.
Prekogranično krijumčarenje cigareta i druge robe u Zakarpatju dostiže godišnje nekoliko milijardi dolara zbog lakog ulaska u Rumuniju, Mađarsku, Slovačku i Poljsku.
Za sada se ne zna da li će istraga stići i do lokalnih moćnika kao što je takozvani klan Baloha – predvođen Viktorom Balohom, bivšim ministrom za vanredne situacije, a sada poslanikom ukrajinskog parlamenta – za koga se tvrdi da vlada Zakarpatjem kao skoro potpuno autonomnom regijom.
Pojedini posmatrači ističu da u pozadini nasilja od subote ne stoji samo borba za uticaj između Lana i Balohe. Drugi pak sumnjaju da Rusija podstiče tenzije. Zakarpatje je u sovjetsko vrijeme – zbog mješavine jezika i blizine granica nekoliko država – bilo od posebnog interesa za KGB, koji je koristio ovaj region kao „prozor” ka Zapadu i vrata za prolaz armija koje su izvršile invaziju na Mađarsku 1956. i Čehoslovačku 1968.
Analitičar Petro Kraljuk kaže za Radio Slobodna Evropa da se malo šta promijenilo u ovoj regiji od raspada Sovjetskog Saveza.
„FSB je uspješno preuzeo štafetnu palicu. Za Rusiju je Zakarpatje i njeno okruženje ostalo veoma važna regija. Imajući u vidu etničku šarolikost i izmiješane identitete stanovištva Zakarpatja, ono je veoma plodno tle za djelovanje agenata FSB”, smatra Kraljuk.
Nedavni sukobi sa prietnjom da se nasilje u gangsterskom stilu prelije preko istočnih granica EU, ugrožava nastojanje Ukrajine da dobije bezvizni režim. Ovi nemiri, naročito zbog umiješanosti Desnog sektora, svakako su „divan poklon” za Rusiju, ocjenjuje Kraljuk.
Zakarpatje – kojim su tokom 20. vijeka vladali Austrougarsko carstvo, Čehoslovačka i Mađarska, prije nego što došlo pod upravu Sovjetskog Saveza – u velikoj mjeri se oslanja na pomoć i darežljivost zapadnih susjeda.
Naročito je aktivna Budimpešta koja je obezbijedila pasoše i posebne privilegije građanima ove oblasti koji su dokazali svoje mađarsko poreklo. Premijer Viktor Orban, koji naginje Rusiji, dodatno je ustalasao situaciju u Ukrajini zbog javno deklarisane brige za poziciju mađarske manjine u Zakarpatju, koju mnogi doživljavaju kao novo žarište separatističkog sukoba orkestriranog iz Rusije.
Štaviše, u ovoj regiji postoji velika naklonost proruskim partijama. Tokom 1990-ih, Zakarpatje je bilo snažno uporište Socijaldemokratske partije Viktora Medvedčuka, stratega Kremlja sa bliskim odnosima sa Vladimirom Putinom.
Prije protesta na Majdanu, u Zakarpatju je pružena veća podrška Viktoru Janukoviču i njegovoj Partiji regiona, nego prodemokratskim kandidatima iz „narandžaste revolucije”.
Na djelu je trgovina centralnih i regionalnih vlasti, koje se ponašaju kao lokalni gospodari i kneževi. To je plodno tle za sukobe kao u Donbasu.
Analitičarka Viktoria Podhorna ukazuje da je zapostavljanje Zakarpatja od strane vlasti u Kijevu dodatno ojačalo osjećanje u ovoj regiji o njenoj posebnosti. Petro Porošenko, koji je dobio neuobičajenu podršku Viktora Balohe, izgleda da je na to odgovorio minimalnim miješanjem u zbivanjima u Zakarpatju.
„Na dijelu je neka vrsta trgovine između centralnih i regionalnih vlasti, koje se ponašaju kao lokalni gospodari i kneževi. To je plodno tle koje može voditi sukobima nalik onima u Donbasu”, upozorava Podhorna.
(Radio Slobodna Evropa)