U Turskoj su juče održani predsjednički izbori, a prema prvim izlaznim anketama Redžep Tajip Erdogan je u velikom vođstvu. Prema prvim rezultatima predsjedničkih izbora u Turskoj, u kojoj je i dalje na snazi vanredno stanje, u vođstvu je aktuelni predsjednik Redžep Tajip Erdogan sa 57,02 odsto glasova. Na parlamentarnim izborima, Erdoganova Stranka pravde i razvoja osvojila je 49,93 odsto glasova, pokazuju preliminarni podaci, nakon 40 odsto prebrojanih glasačkih listića. Izlaznost na vanrednim izborima je oko 87 odsto. Njegov glavni protivkandidat, predstavnik opozicione Republikanske narodne partije Muharem Inče osvojio je 28,3 glasa, javljaju mediji. Izlaznost na vanrednim izborima je oko 87 odsto.
Na izborima za turski parlament, Erdoganova Stranka pravde i razvoja osvojila je 49,93 odsto glasova, pokazuju preliminarni rezultati na osnovu 18,72 odsto prebrojanih glasačkih listića. Odziv birača, kojih je registrovano 56 miliona, na predsjedničkim izborima je 86,82 odsto, javlja državna televizija TRT.
Rojters prenosi da je izlaznost na parlamentarnim izborima, koji se takođe održavaju u toj zemlji, 87 odsto.
Stranka pravde i razvoja aktuelnog predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana osvojila je 55,2 odsto glasova na parlamentarnim izborima, pokazuju preliminarni rezultati na osnovu 7,41 odsto prebrojanih glasačkih listića. Tu informaciju prenio je Rojters pozivajući se na Si-En-En Turk i druge lokalne medije.
To su bili prvi izbori održani u vanrednom stanju, uvedenom u toj zemlji nakon pokušaja državnog udara, u julu 2016. kao i pošto se 16. jula prošle godine narod na referendumu izjasnio o uvođenju predsjedničkog sistema vođenja države. Favorit za predsjednika je aktuelni šef turske države Redžep Tajip Erdogan, koji je bezmalo 16 godina pobjeđivao na svim izborima na kojima je učestvovao.
Prema konačnoj listi kandidata za prevremene predsjedničke izbore, u trci je šest kandidata: Dogu Perinček, Meral Akšener, Muharem Indže, Redžep Tajip Erdogan, Selahatin Demirtas i Temel Karamolaoglu. Ko god pobijedio, novi predsjednik Turske će imati široka ovlašćenja, koja će mu pripasti po predsjedničkom sistemu upravljanja države u kojem više neće biti premijerske pozicije.
Akšenerova je za kandidaturu prikupila 100.000 potpisa građana, za razliku od Erdogana i Indžea, koji su kandidovani iz stranačkih zastupničkih klubova u parlamentu Turske.
I lider opozicione Sadet partije Karamolaoglu je prikupio potrebnih 100.000 potpisa građana za kandidaturu.
Opoziciona Narodna demokratska partija kandidovala je lidera Demirtasa, koji se, s još 12 parlamentarnih zastupnika te partije, od kraja 2016. godine nalazi u pritvoru zbog optužnica za povezanost s Radničkom partijom Kurdistana.
I opoziciona Vatan partija je prikupila potrebne potpise građana i za predsjedničke izbore kandidovala svog lidera Parinceka.
U skladu sa zakonskim promjenama, turski parlament će ubuduće imati 600, umjesto 550 poslanika. Predsjednik države i parlament se biraju na mandat od po pet godina. Za pobjedu na predsjedničkim izborima kandidat mora da osvoji natprosječnu većinu glasova, a u slučaju da nijedan kandidat to ne ostvari, za 15 dana će biti održan drugi izborni krug, u koji bi ušla dva kandidata sa najvišim brojem osvojenih glasova iz prvog kruga.
Poznavaoci prilika tvrde da je politički jaz u Turskoj veći nego ikada prije, a ako Erdogan pobijedi na predsjedničkim izborima, vjeruje se da će to biti vrhunac njegove političke karijere. Ukoliko, međutim, u nedjelju Erdogan ne pobijedi na izborima za predsjednika u prvom krugu i bude primoran da ide u drugi krug, to bi moglo da ostavi veliku mrlju u njegovoj uspješnoj karijeri, smatraju analitičari.
U dugoj političkoj karijeri Erdogan je pretrpio ogromnu transformaciju, od 2004, kada ga je belgijski „Juropijen vojs“ proglasio „Evropljaninom godine“, on se pretvorio u svoju suštu suprotnost, a njegovi kritičari i prije svega opozicija upozoravaju na njegovu autoritarnost. Predizborna istraživanja pokazala su da će Erdogan dobiti između 45 i 55 odsto podrške turskih građana, ali realnost je posve drugačija, jer, prema mnogim tumačenjima, u Turskoj je na djelu strahovlada, pa bi prilikom tajnog izjašnjavanja Erdogan mogao da dobije i 10 odsto manju podršku. Ta manja podrška bi mogla da dođe i otuda što su problemi u Turskoj počeli da se gomilaju.
U poslednjih 15 godina, prosječni godišnji prihod u Turskoj se povećao sa 3.500 na 10.000 dolara, a zemlja je doživjela građevinski bum. Današnja turska ekonomija se, međutim, suočava s rastućim teškoćama, posebno poslije neuspjelog pokušaja državnog udara i vanrednog stanja, turska lira je pala za više od 30 odsto, stranih investicija gotovo da uopšte nema, a povjerenje drugih zemalja u Tursku privredu je opalo. Uz to, trenutno Turska je na četvrtom mjestu zemalja sa najvišim kamatnim stopama – poslije Argentine, Venecuele i Irana.
Analitičari tvrde da prvi put Erdogan nije postigao nove uspjehe, odnosno da više nije ni u stanju da upravlja ekonomijom zemlje. Problemi se javljaju i u zdravstvu i u obrazovanju.

Namještanje i zastrašivanje
Iako ankete ukazuju na šanse opozicije, one ne uzimaju u obzir mogućnost namještanja izbora. Mnogi su se žalili da je prošlogodišnji referendum bio namješten, pošto je Viši izborni odbor donio odluku u poslednjem minutu da se listići bez pečata prihvate kao validni.
Opozicija je navela da je tada bilo mnogo nepravilnosti i slučajeva zastrašivanja glasača, pa se plaši da bi to moglo da bude slučaj i na današnjim izborima.

Ne želi drugi krug
Erdoganu se daju najveće šanse za prvo mjesto. On je i dalje najpopularniji političar u državi.
Međutim, danas prvi put u 16 godina vidljivi su znaci njegove ranjivosti. Turska ekonomija je oslabila, što se najbolje ogleda u padu vrijednosti lire ove godine. Analitičari smatraju da je upravo zato i zatražio prevremene izbore, prije nego što se nagomilaju problemi i još više poraste nezadovoljstvo ne samo ekonomijom već i sve manjom slobodom govora, činjenicom da u zemlji i dalje traje vanredno stanje i progon svih koji kritikuju vlast, kao i konfuznom spoljnom politikom.
Njegova kampanja je, iako potpomognuta ogromnom kontrolom nad medijima, bila neuobičajeno mlaka, za razliku od kampanja opozicije.
Meral Akšener, lider i predsjednički kandidat strake Ivi, nada se da će preoteti Erdoganu dio glasača, obraćanjem konzervativnim i nacionalističkim glasačima.
Najveće šanse da se sa Erdoganom nađe u eventualnom drugom krugu ima Muharem Indže iz sekularne Republikanske narodne stranke (CHP). On je bivši profesor fizike, koji je unio energiju u opoziciju, koristeći se nekim Erdoganovim taktikama – vatrenom retorikom i predstavljanju sebe kao čovjeka skromnih početaka, koji čvrsto stoji na zemlji.
Ukoliko dođe do drugog kruga predsjedničkih izbora i u njemu se nađu Erdogan i Indže, opozicionar bi mogao da privuče glasače ostalih opozicionih kandidata, među kojima su i Kurdi, pripadnici manjine koji su svakako bijesni na Erdogana zbog njegovih operacija protiv Kurda u Siriji i Iraku. Drugi krug izbora bi se pretvorio u svojevrstan referendum o Erdoganovoj vladavini, a on to ne bi želeo, naročito kad se uzme u obzir da je na prošlogodišnjem referendumu pobijedio takoreći jedva, prenosi „Politiko“.

Iznenađujući izazov
U parlamentu Erdoganova AKP se suočava s neočekivanim izazovom, jer se turska hronično podijeljena opozicija ujedinila protiv njega. Protiv Erdogana se okrenuo i njegov nekadašnji bliski saveznik i prijatelj Temel Karamolaoglu, lider islamističke stranke Sadet.
– Politika kakvu Erdogan ili njegova vlada slijede ne pomažu Turskoj da stane na noge ni po jednom aspektu bilo da govorimo o ekonomskoj ili spoljnoj politici. Njegov pristup je izazvao polarizaciju u Turskoj. On u velikoj mjeri ne poštuje vladavinu zakona – rekao je Karamolaglu za „Gardijan“.
Za ove izbore, partija Sadet je ušla u savez sa glavnim sekularnim opozicionim blokom CHP, desnom strankom Iyi, koju predvodi Meral Akšener poznata kao „Vučica“ i Demokratskom partijom. Islamisti i sekularisti čine nevjerovatne saveznike, ujedinjene njihovim suprotstavljanjem predsjedniku i njegovoj vladajućoj partiji, uprkos njihovom gorkom ideološkom disparitetu.
Zajedno s Narodnom demokratskom strankom HDP, koja se zalaže za prava manjina, nadaju se da će moći da uzmu parlamentarnu većinu ispred AKP i njenog partnera ultranacionalističke MHP.
U novom sistemu izglasanom na referendumu parlament će izgubiti dosta moći. Ali on će i dalje imati važnu ulogu ukoliko opozicija osvoji apsolutnu većinu i moći će, na primjer, da pregaze predsjednički uloženi veto, a poslanici će zadržati moć da izglasaju zakone, koji imaju prednost nad predsjedničkim dekretima. Međutim, svaki konflikt parlamenta i predsjednika će rješavati Ustavni sud, čije članove u najvećoj mjeri postavlja predsjednik.