Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan došao je na vlast neposredno nakon finansijske krize 2001. koja je zapečatila karijeru mnogih političara. Nakon što je u petak vrijednost turske lire pala za gotovo osam odsto u odnosu na prethodni dan, što je najveća devalvacija na dnevnom nivou od Erdoganovog dolaska na vlast, mnogi se pitaju da li će i on pasti.
U diplomatskom sporu sa Sjedinjenim Državama i više evropskih zemalja, turski vlastodržac pripisuje ekonomske teškoće „ekonomskom ratu” koji vode strane sile, ali turski narod u to ne vjeruje – piše „Politiko”, iznoseći stav da je turska vlada jedini krivac.
Globalna finansijska kriza 2008. obezbijedila je novim industrijskim zemljama poput Turske pristup jeftinom kapitalu, pa su privatne turske kompanije podigle strane kredite u vrijednosti od preko 340 milijardi dolara.
Sada su im američke Federalne rezerve ograničile priliv jeftinog novca, pa nove industrijske zemlje, uključujući i Tursku, imaju problema da servisiraju dugove u stranoj valuti. Povrh svega, vrijednost turske lire u odnosu na dolar pala je ove godine za 44 odsto, pa mnoge kompanije od banaka traže refinansiranje duga. Kriza se prenijela na finansijski sektor u tolikoj mjeri da je Evropska centralna banka upozorila da dug evropskim bankama prelazi 166 milijardi dolara.
U međuvremenu, Ankara je uhapsila više od 50 zapadnih državljana i zaposlenih iz spornih političkih razloga, u okviru Erdoganove kontraproduktivne politike „talačke diplomatije”, koja ima za cilj da iznudi ustupke od turskih saveznika na Zapadu, piše list.Taktika korišćenja uhapšenih nevinih ljudi kao aduta u pregovorima ne samo da je narušila ugled Turske u svijetu, već je i izazvala najveću krizu između Vašingtona i Ankare poslije 42-mjesečnog vojnog embarga između 1975. i 1978. godine, tvrde investitori.
Kada su turske vlasti 2016. uhapsile Endrua Bransona, sveštenika iz Sjeverne Karoline koji je u Turskoj mirno obavljao dužnost više od 20 godina, niko nije mogao da pretpostavi da bi taj slučaj mogao da izazove diplomatsku krizu ili ubrza tursku ekonomsku propast, piše „Politiko”. Američka nastojanja da oslobode Bransona – za koga se tvrdi da je nevin i da je u zatvoru pod apsurdnom optužbom za špijunažu, terorizam i planiranje puča – ne samo da su naišla na krut Erdoganov otpor, već su podstakla i antiameričku retoriku vodećih turskih zvaničnika.
U trenutku kada političari na drugoj strani Atlantika prolaze kroz period najveće podijeljenosti u američkoj istoriji, Erdogan je uspio gotovo nemoguće: da ujedini republikance i demokrate, pri čemu su Kongres i Bijela kuća uveli niz kaznenih mjera protiv Ankare. Pored predloženih zakona u Kongresu sa ciljem da se blokira pristup Turske međunarodnim finansijskim institucijama i onemogući kupovina stelt lovaca F-35, Tramp je uveo sankcije dvojici turskih ministara dok je istovremeno udvostručio carine za turski čelik i aluminijum.
Turska ekonomija možda jeste dostigla tačku bez povratka. Čak i ako Erdogan potpuno promijeni pristup i oslobodi američke taoce u turskim zatvorima, neće moći da normalizuje bilateralne odnose s Vašingtonom, niti da stabilizuje ekonomiju.
Time što je pomogao Iranu da izbjegne američke sankcije u okviru sveobuhvatnog plana koji je podrazumijevao i žmurenje visokih turskih zvaničnika na džihadiste na turskoj granici sa Sirijom, Erdogan je nanio nepopravljivu štetu ugledu Turske među investitorima, a da ne govorimo o diplomatskim odnosima, piše „Politiko”.