Tržišta su pala, a ključni index S&P 500 je izgubio 20 posto u odnosu na septembarski vrhunac. Mnogi faktori su pokrenuli korekciju, uključujući trgovinske ratove predsjednika Donalda Trampa, zatvaranje vlade i iznenadnu presudu kojom se Obamacare proglašava neustavnim, piše Ketrin Rampel u tekstu za Vošington post.
Trampu je potreban negativac, a taj negativac ne može biti Tramp, navodi autor. Umjesto toga, negativcem je proglasio predsjednika Federalnih rezervi Džeroma Pauela, kojeg je Tramp lično izabrao prije godinu dana.
– Kako nas Tramp i njegovi zamjenici vole podsjećati, većina glavnih ekonomskih mjera – nezaposlenost, bruto domaći proizvod, široka potrošnja – i dalje izgledaju snažno. U takvim okolnostima, nije iznenađujuće da je Pauel nastavio sa postepenim povećanjem kamatnih stopa koje su počele prije tri godine.
Bez obzira na to, Tramp je rekao da bi Fed trebalo da zaustavi povećanje stopa, jer je ekonomija očigledno suviše krhka da bi im se oduprla. Umjesto da se drži tradicije i da nikada ne govori o monetarnoj politici, predsjednik je svoju ljutnju na Fed javno pokazao”.
Onda, tokom vikenda, stvari su postajale sve gore: vijesti su se proširile da Tramp razmišlja da otpusti Pauela. Da li Tramp ima zakonska ovlašćenjada to učini ostaje nejasno. Međutim, nesporno je koliko je ekonomski katastrofalan čak i takav pokušaj.
– Postoje dobri razlozi što želimo da centralne banke ostanu politički nezavisne. Tokom decenija, Federalne rezerve su kultivisale teško stečenu, zasluženu reputaciju za političku nezavisnost – a time i kredibilnu posvećenost stabilnim cijenama. Cijeli svjetski finansijski sistem zavisi od te nezavisnosti. Samo jednim udarcem, Tramp bi mogao da ga uništi i pokrene globalnu paniku – navodi se u tekstu.

Duhovi haotične
budućnosti

Prije dvije godine, nakon šoka zbog izbora Trampa, finansijska tržišta su nakratko podivljala, a onda se brzo oporavila. Pol Krugman za „Njujork tajms” piše da su birači već neko vrijeme svjesni da je vlada lošeg čovjeka loša vlada. Zato su demokrati osvojili istorijski spektakularnu većinu glasova na kongresnim izborima. Čak su i bogati, kojima je Trampova politika bila korisna, nezadovoljni.
Autor ocjenjuje da čak ni trgovinski rat ne bi učinio toliko štete, sve dok je fokusiran uglavnom na Kinu, koja je samo jedan dio trgovine SAD.
„Stvarni veliki ekonomski rizik je bio to što je Tramp mogao prekinuti sporazum Nafta, Sjevernoamerički trgovinski sporazum: američka proizvodnja je tako duboko integrisana sa proizvodnjom u Kanadi i Meksiku da bi to bilo pogubno. Ali on je pristao da promijeni ime sporazuma, dok je njegova struktura u osnovi ostala netaknuta, a preostali rizici ne izgledaju tako veliki. Nije toliko zbog onoga što Tramp radi, već onoga što bi mogao uraditi u budućnosti – ili, možda još važnije, ono što možda neće uraditi. Istina je da u većini slučajeva predsjedničke akcije nisu mnogo važne za ekonomiju – o kratkoročnim ekonomskim pitanjima bavi se uglavnom Fed”.
Ali kada se dogode loše stvari, potrebno je da Bijela kuća nešto učini. U 2008. i 2009. godini bilo je jako važno da zvaničnici odlazeće Bušove administracije i buduće Obamine administracije kompetentno i inteligentno reaguju na finansijsku krizu. Nažalost, nema razloga očekivati sličan stepen kompetencije ako nešto ponovo krene naopako, ocjena je autora.

Ulazi u novu
godinu na najgori mogući način

Urednici Blumberga ocjenjuju da ima mnogo razloga da budemo optimistični u vezi sa 2019. godinom, ali da sve izlovaniji čovjek u Ovalnoj sobi nije jedan od tih razloga.
„Prve dvije godine predsjedavanja Donalda Trampa su pri kraju, a prošla nedjelja savršeno ilustruje njegov destruktivni efekat na kompetentnu vladu u Vošingtonu – i trebalo bi svim Amerikancima, na svim stranama, da bude razlog za brigu... Na pola puta ovog užasnog predsjedništva, treba se zapitati koliko država može više da podnese.”
U tekstu oni ističu i da ako bi zid na granici s Meksikom bio dobra ideja, a nije, zatvaranje američke vlade je bio glup način da se s time nastavi.
„Demokrate su upravo dobile kontrolu nad Predstavničkim domom. Zemlja im je dala punu odgovornost za donošenje odluka o javnoj potrošnji. Da li predsjednik očekuje da će prevazići ovu stvarnost manevrom sa zatvaranjem Vlade? Njegova sklonost ka ignorisanju realnosti – vidljiva u mnogim drugim oblastima, uključujući klimatske promjene – očigledno se proteže na izbore.”
Urednici navode i da neki republikanci polako shvataju kakva je bila Trampova trgovinska politika, ali i da je predsjednik Tramp odlučan da pogorša stvari – sa paklenim ekonomskim posledicama.
„Osim ako se nešto ne promijeni – osim ako republikanci u Kongresu ne počnu da pokazuju kičmu – još dvije godine bi moglo biti dovoljno da se ispita da li možemo da podržimo Trampov model loše vlade. Prošle nedjelje smo dobili uvid u to kako bi početak kolapsa mogao izgledati – i koliko bi nas to koštalo.”

Zašto ne može
da napusti svoj
san o granici

Predsjednik Tramp je zatvorio Vladu jer nije dobio sredstva za zid na američkoj granici s Meksikom, pravdavši to „sigurnošću granice”, ali stvarnost je daleko uznemirujuća, piše Si-En-En i prenosi ocjenu kongresmenke Ilhan Omar koja je rekla da je Trampov zid „duboko ukorijenjen u ksenofobiji”.
Omar je u pravu. Trampov zid je o iracionalnom strahu od stranaca – ali je i više od toga. Trampov zid je dizajniran tako da se bavi ključnim problemom njegove baze: smekšavanjem Amerike. Iskreno, Trampov zid, ako bude izgrađen, vjerovatno će biti najveći i najskuplji spomenik ikada izgrađen koji treba da osigura demografsku nadmoć bijele Amerike...
Uprkos onome u šta Tramp želi da vjerujete, studije jasno pokazuju da su imigranti, kako nelegalni, tako i oni koji su legalno u Americi „znatno manje skloni da počine zločin nego građani rođeni u zemlji”.
Si-En-En ocjenjuje i da je Trampov zid savršen simbolični lijek za sve one ljude koji se plaše demografskih promjena.

---