-Širom Njemačke juče je obilježena 30. godišnjica rušenja Berlinskog zida, događaja koji je prethodio ujedinjenju te države. Centralna svečanost održana je u Berlinu.

Njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je Evropu da brani „slobodu i demokratiju” koje su sve više i više na udaru.

-Vrijednosti na kojima počiva Evropa, sloboda, demokratija, jednakost, pravna država i ljudska prava, ne podrazumijevaju se i uvijek ih treba braniti, rekla je Merkel na proslavi 30 godina od pada Berlinskog zida u Crkvi Pomirenja.

Ta crkva je izgrađena na mjestu stare crkve koju je komunistička istočnonjemačka vlada srušila jer se nalazila na „ničijoj zemlji" između istočnog i zapadnog Berlina.

-U budućnosti je neophodno djelovanje. Berlinski zid pripada prošlosti i uči nas da nijedan zid koji ograničava ljude i slobodu ne može biti dovoljno visok ni dovoljno dugačak da se ne može preći, rekla je Merkel, i sama rođena u Istočnoj Njemačkoj. Ona je navela da to „važi i za istok i za zapad”. Kancelarka je položila ružu na ostatke zida u Ulici Bernauer.

Sa Angelom Merkel su bili predsjednici Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke, zemalja koje su u najvećoj mjeri pripremile teren za rušenje Berlinskog zida 9. novembra 1989. ali koje su danas na meti žestokih kritika zbog nepoštovanja principa pravne države.

Upozorenje na postojanje prijetnji demokratijama uputio je i njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer.

Iako je Berlinski zid srušen prije tačno 30 godina mnogi se i te kako sjećaju dana njegovog pada.

-Bilo nam je jasno da će se nešto dogoditi tog dana. U jednom trenutku, majka me pogledala i upitala: „Šta čekaš? Idi! Ovo je istorija...” Tamo je stajalo nekoliko hiljada ljudi... Mnogi su preskočili zid i prije dolaska čuvara, kaže Saša Milering, svjedok rušenja Berlinskog zida.

Oko160 kilometara dug i tri i po metra visok zid dijelio je jedan grad od ostatka države i na dva dijela koji su izgledali potpuno drugačije i u kojima su njihovi stanovnici čak 28 godina živjeli potpuno drugačije živote.

Trideset godina nakon što su građani čekićima razbijali zid i gazili ograde, na istom mjestu stoji njemačka kancelarka, i sama Njemica s istoka koja je sanjala slobodu.

-Nećemo ih zaboraviti. Sjećam se ljudi koji su ovdje ubijeni, jer su tražili slobodu. Sjećam se i 75.000 ljudi koji su bili u zatvoru, jer su htjeli da pobjegnu. Sjećam se i onih koji su bili pod pritiskom, jer su njihovi bližnji pobjegli, rekla je Merkel.

Jedna od onih koji su bježali od režima je i Karmen. U očaju, htjela je pobjeći iz zemlje u Dansku i to plivajući, ali uhapšena je. U zatvoru je provela dvije godine.

-Kad sam pokušala da pobjegnem, mislila sam da sam izdajnica. Osjećala sam se kao izdajnica, ali znala sam da to moram učiniti, zbog sebe. Mislila sam da sam izdala svoju zemlju, ali u zatvoru sam shvatila: ne, bilo je vrijedno rizikovati život zbog ovog režima, kazala je Karmen Rorbah.

(N1)

---

Neposlušnost kažnjavana zatvorom ili smrću
Oko pet hiljada ljudi je pobjeglo, ali u pokušaju prelaska zida poginulo je više desetina. Neposlušnost, u šta se ubrajalo čak i krijumčarenje koka-kole u Istočni Berlin, kažnjavala se zatvorom ili smrću, treće opcije nije bilo.

-Ljudi koji su bili u zatvoru potpuno su izgubili osobenost. Tretirani su kao brojevi, a u dnevnoj rutini nisu smjeli da komuniciraju ni sa kim, osim s čuvarima. Nikad nisu znali šta će se s njima na kraju dogoditi, navodi Helge Hejdemajer, direktor Memorijalnog centra u Berlinu.

Uprkos strahu i neizvjesnosti, svjedoci tog vremena kažu da su živjeli za slobodu.

-Ako izgubite slobodu, primijetite to. Ako imate slobodu, jako brzo se naviknete na to. Uvijek se pitam, kako bih se osjećao da ponovno moram živjeti bez slobode? Ili kako sam uspio preživjeti s tom željom za njom? Tu snagu sam tada ponio sa sobom i danas je čuvam, poručuje Tomas Drešer.