Svemir ne postoji ako ne gledamo u njega. Barem je tako prema poznatoj teoriji kvantne mehanike koja argumentuje da se prošlo ponašanje čestica mijenja na temelju onoga što vidimo, prenosi zaključak najnovije studije B92.
Naučnici su izveli novi eksperiment, dokazujući da je ova teorija tačna sudeći prema ponašanju atoma. Prema pravilima kvantne mehanike, granica između spoljašnjeg svijeta i naše subjektivne svijesti je zamagljena.
Kada fizičari posmatraju atome ili čestice svijetla, ono što vide zavisi od toga kako su postavili eksperiment. Kako bi testirali te tvrdnje, fizičari na Australijskom nacionalnom univerzitetu nedavno su proveli eksperiment s odloženim izborom fizičara Džona Vilera. Eksperiment uključuje objekat koji se kreće, kome je dat izbor da se ponaša kao čestica ili kval. Vilerov eksperiment tada pita - u kom trenutku predmet odlučuje? Zdrav razum kaže da je objekat ili poput talasa ili poput čestice, nezavisno od toga kako ga mjerimo.
Ali kvantna fizika predviđa da bilo da posmatrate ponašanje talasa ili ponašanje čestice zavisi samo od toga kako se zapravo mjeri na kraju svog putovanja. Upravo je to otkrio australijski tim.
„To dokazuje da je mjerenje sve. Na kvantnom nivou stvarnost ne postoji ako ne gledate u nju”, rekao je profesor Endru Truskot.
Uprkos čudnosti rezultati potvrđuju ispravnost kvantne teorije. Kvantna teorija omogućila je razvoj mnogih tehnologija kao što su LED, laseri i kompjuterski čipovi. Australijski univerzitet preokrenuo je Vilerov originalni koncept svjetlosnih zraka koji se odbijaju od ogledala, pa umjesto toga, koristili atome koje je raspršilo lasersko svijetlo.
„Predikcije kvantne fizike o interferenciji čine se dovoljno čudnima kada se primjenjuju na svijetlo, koje se više čini kao talas”, rekao je doktor Roman Hakimov sa ovog univerziteta.
„Ali napraviti eksperiment s atomima, koji su komplikovani, imaju masu i međudjeluju s električnim poljima, i tako dalje, to sve još doprinosi čudnosti” rekao je.
Tim profesora Truskota, prvo je zarobio nekoliko atoma helijuma u Boze-Ajnštajnovom kondenzatu, a potom ih odbacio dok nije ostao samo jedan atom. Taj je atom potom bačen kroz nekoliko laserskih zraka, koji su formirali rešetke koje su se ponašale na isti način kao i što bi čvrsta rešetka raspršivala svijetlost. Druga rešetka svijetla dodata je nasumično, a to je vodilo do konstruktivne ili destruktivne interferencije kao da je atom putovao na obe staze.
„Atomi nisu putovali od A do B. Samo kada su mjereni, na kraju putovanja, njihovo ponašanje slično talasu ili čestici, dovedeno je u postojanje”, zaključio je on.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
