Profesor dr Staniša Stojiljković je šef Katedre za tehnološko inženjerstvo Tehnološkog fakulteta u Leskovcu. Ali, najpoznatiji u regionu je po svom pogledu na ishranu i upornom razotkrivanju zamki pred kojima se svakodnevno nalazimo bombardovani „savjetima”, „dobrim namjerama”, „naučnim istinama”. Utemeljitelj tehnološkog inženjerstva, Stojiljković je član Srpske kraljevske akademije nauka i umjetnosti.
Prof. Stojiljković ističe da je neophodno da se vratimo na staze javnog zdravlja - tekovine koja je nastala u Francuskoj krajem 19. vijeka. Jer, samo udružene naučne discipline mogu odrediti šta je zdravo, a šta ne. U protivnom imamo haos u kojem se podjednako loše snalaze i medicina, i narod, i popljoprivreda i sve ostale grane ljudskog djelovanja.
Svoja saznanja nesebično dijeli u svojim knjigama „Moć i nemoć organizma”, „Mršavljenje i detoksikacija”, „Moć gline” i „Gasovi i nadimanja - istine i zablude”, kao i na gostovanjima na televiziji, radiju i drugim medijima.
•​Šta je to ekološko inženjerstvo?
– Pod tim pojmom najčešće smatramo zaštitu životne sredine. Međutim, ekološko inženjerstvo prije svega podrazumijeva zaštitu i ekološke postupke proizvodnje - građevinskog materijala, ljekova, kozmetike, ishrane... To je put gdje u svakoj fazi prerade vodimo računa o zaštiti okoline, i zaštiti učesnika u tom procesu. Dakle, i izvršilac posla mora biti zaštićen. Pod ovom disciplinom se podrazumijeva skup vrijednosti koje se podvrgavaju sistemu entaropijske analize. A, entropija vam je, kratko rečeno, proces poreza u prirodi - a to znači da pravimo što manje troškova, balasta.
•Cilj nauke kojom se bavite je zaštita okoline, ali prije svega čovjeka. Kako se ta disciplina održava na nas?
– Ekologija ljudskog organizma je predmet koji mi je dodijeljen kada smo u Srbiji željeli da uvedemo alternativnu medicinu. Popularnim predavanjima smo stvralali klimu u javnosti. Upravo ona nam je omogućila da uvidimo red veličine opasnosti u savremenoj proizvodnji - hrane, kozmetike, ljekova, građevinskog materijala... Mi možemo dokazati da je sve kancerogeno ili zdravo. Ali ne i u kojoj mjeri. Ne možemo zabraniti reklame, ali moramo se obrazovati i pratiti tokove da bismo u tim savremenim uslovima spoznali šta je štetno a šta nije, šta je kumulativno, a šta ne. Da li ću ja popiti gutljaj ili pojesti zalogaj nečeg kancerogenog nije značajno koliko je bitno da li ću ja kumulativno iz desetak proizvoda unijeti danas nešto što moja jetra i sistem izlučivanja neće moći da prerade, pa će mi se u organizmu stvarati balast koji će se manifestivati kroz spoljne manifestacije tijela.
•Napisali ste tri knjige koje su postale pravi bestseleri u kojima nam praktično demonstrirate vaše veliko znanje iz nauke kojom se bavite.
– Zapravo dugo godina sam radio na projektu izučavanja bentonita tokom devedesetih. Izučavajući primjenu gline došao sam do saznanja da su sve civilizacije poznavale i koristile blagodeti gline, odnosno blata. Glina nisu samo minerali, već i antibiotici, pa algetianomeje... nisu to samo mazalice i kozmetika. To me je inspirisalo da se kao profesor termodinamike koja energiju globalno posmatra posvetim i biohemiji ljudskog organizma, fiziologiji. U svemu tome veoma je značajna i rastvorljivost gasova.
•U čemu se ogleda taj značaj?
– Stalno pričamo o kiseoniku. On i ugljen-dioksid su „dva oka u glavi”, ne mogu jedan bez drugoga. Nikako, to je sprega. Tu polarnost svijet od davnina poznaje. Naši stari su poštovali tu polarnost. To se ogleda u ritualu objeda. Da li je to bila molitva, ili neki drugi vid sjedinjenja sa hranom, nije bitno. Poštovanje hrane je veoma bitno, ali današnji čovjek je to napustio. Mi stalno prizivamo u pomoć reklame. Nisam protiv njih, ali mi nedovoljno ili nikako ne poštujemo i ne koristimo blagodeti podneblja na kojem živimo. Koristili smo preparate iz naše okoline i tako se liječili hiljadama i stotinama godina. Ima toliko fitoterapeutskih preparata koji se mogu dopunjavati, ali mi ih više ne koristimo.
•Gdje se tu uklapa Vaš sistem?
– Pokušavam da spoznam i razvijem integralni pristup organizmu. On podrazumijeva da organizam, s jedne strane, čistimo, a, sa druge strane, vodimo računa o njegovoj energetici.
•O čemu je tu zapravo riječ?
– Na primjer, neka osoba je zimogrožljiva. Znači, nema oksigenacije ćelija. A, oksigenaciju ćelija vrši kiseonik posredstvom hemoglobina. Ako je osoba malokrvna ona nema gvožđe koje će nositi hemoglobin do ćelija. Znači nema magareta koje će nositi teret. Opet imamo zimogrožljivu osobu ali koja nije malokrvna. Dakle, respiratorni sistem je loš, i treba ga rehabilitovati. Mora se znati da je to nemoguće samo promjenom metoda ishrane. Treba uložiti ogromnu energiju. Vratiti organizam u plodovu vodicu, potapati tijelo u rastvor da bi omogućili koži da unosi oligo elemente, minerale koji će omogućiti kiseoniku da radi svoj posao. Mi ćemo ući gladni u taj sistem oporavka i izaći siti iz njega. Znači da je neko oksigenirao, potpalio furunu, i sada smo siti. A, ništa nismo jeli. Znači da imamo unutrašnju energiju.
•Koliko bi trajao taj sistem oporavka?
– Detoksikacija organizma bi trebalo da traje jedan ili tri mjeseca.Tokom njega savjetujem isključivanje jake energetske hrane. Kad je jetra nesposobna da u trenucima kada nema hrane u crijevima šalje energiju mozgu mi posežemo za slatkišima. Postajemo intelektualno snažni, ali jetra zabušava. I poslije toga imamo zdravstveni problem. One regije jetre koje ne rade mogu izazvati bolesti, baš kao i one koje premnogo rade. Baš zbog toga se dešava često da jetra ima kolateralni krvotok, što znači da jedan dio radi a drugi zabušava. Zato savjetujem da se tokom procesa detoksikacije slatkiši i med ne konzumiraju pretjerano. Ni takozvani zaslađivači, ni oni prirodni kao što je stevija ni oni vještrački. Jer za organizam je to sasvim svejedno. On reaguje na ove zaslađivače tako što pripremi armiju da se sa njima susretne, a naiđe na prevaru, svejedno je da li je prirodna ili vještačka, ali je prevara. Takođe treba se uzdržavati od sira, kao i fermentisanih proizvoda i ostalih mliječnih proizvoda, jer sadrže hormone koje dajemo kravama radi što veće količine mlijeka. Treba biti oprezan i kod pilećeg mesa koje ima dosta koncentrata i estrogena jer kljukamo piliće da što više narastu. Isti je slučaj i sa gajenom ribom. Mi smo zaboravili vrijednosti našeg podneblja. Bolje se hraniti ribom iz blata koje živi u organskom silicijumu i našim krastavcem, a ne trčati za aloja verom koje ovdje nema i skupo je plaćamo. Naš problem je što stalno posežemo za proizvodima koji nam se reklamiraju. Zato je integralni sistem dobar jer nam omogućava da prepoznamo stanje našeg organizma. A, organizam nam stalno poručuje šta nije u redu. Na primjer, žene često imaju migrene, a to znači nedostatak kiseonika. Isti uzrok važi za grčeve u listovima tokom noći. Imamo često nadimanje i gasove. A, stvar je u tome kad varite hranu stvara se ugljen-dioksid ali i metan. Pa, naši stari su znali kad se stoka najede djeteline da je treba bušiti na pravom mjestu da bi metan izašao iz želuca. To su anearobni procesi. Takođe, dok varimo hranu stvaramo i vodonik sulfid, koji miriše na pokvarena jaja. Svi nam preporučuju da jedemo slatki kupus, s pričom to je zdravo - sumpor, monokiseline, ali je beskorisno. Jer mi nemamo enzime i kiseline da to preradimo. Taj vodonik sulfid je nevjerovatno bazan i dobro se rastvara u vodi, pa u crijevima i želucu pobije sve probiotike.
•Stalno nas zasipaju farmaceutskim probioticima, a postoje i prirodna sredstva sa istim efektom.
– Patentirao sam domaći probiotski kvasac koji izvozim u SAD. Treba se vratiti nekim mudrostima naših starih. To je boza i još nekoliko fermentisanih napitaka koje su koristili naši preci u prošlosti. To su bili pored boze koja se dosta koristila u Osmanskom carstvu i kod nas na Balkanu, u Evropi pivo i crveno vino. Mada, pivo nije što je nakad bilo.
•A ljudi često posežu za internetom gdje dobiju informacije koje nisu potpune?
– Nasjedamo na marketinške petarde misleći da će nam biti bolje. Svaki dan ulazimo u lavirint reklama. Tako „popijemo” priču o navodno nevjerovatnim melemima, ljekovima koji vas mogu izliječiti navodno od tumora, neizlječivih bolesti, autoimunih oboljenja... To je cirkus. Pa da je to tačno svi bi bili izliječeni.
•Da li možemo da se hranimo i živimo onako kako su to naši stari mogli?
– Definitvno to je nemoguće. Mi koji se bavimo naukom možemo da dokažemo svašta, pa tako mogu da „dokažem” da je grilovana tikvica kancerogena navodno. A riječ je o jednom sastavu koji se dobije pečenjem i koji mora da se unese u organizam u nevjerovatnim količinama da bi vam možda naškodio.
•Šta je onda „lijek”?
– Biti umjeren u svemu, pa i u hrani. Moramo i mlade odučiti od grickalica. One sve sadrže pojačivače arome, natrijum glutaminat je dio svih slanih grickalica, i stvara zavisnost. I mi ćemo ih jesti sve dok ih ima na stolu. Dakle, to treba jesti što manje.
S.ĆETKOVIĆ

Blagodeti vina i žvakanja

•Posebno preporučujete crno/crveno vino. Zašto?
– Preporučujem da ono bude stalni dio našeg glavnog obroka. U njemu leži tajna „francuskog paradoksa”. Vino u sebi pored organskih kiselina, minerala, vitamina, ima kompleks B vitamina koji omogućava želucu da vari. Vino jeste doprinos prvoj fazi prerade hrane - žvakanju. Bog je dao usta pa bez obzira imali zube ili ne, moramo da žvaćemo. Jer naša pljuvačka je esencijalna. I zato upozoravam da ne treba žvakati žvake i gutati pljuvačku. Jer, mi žvakanjem obavještavamo mozak koja vrsta hrane ulazi u organizam da bi on primpremio za to, četiri sata odgovarajući enzimsko-hormonski materijal za preradu hrane. I zato je gutanje smutija i raznih „prirodnih” sokova površno rješenje. Mi progutamo voće i povrće kao kašu i preskočimo jednu fazu varenja. Da se razumijemo, nije to ponekad loše popiti, ali biti zanesenjak takve ishrane je nezdravo i nije normalno.

U nauci više kriminala nego u politici

Kako kaže naš sagovornik „biznis je biznis, a nauka je nauka”. I to je u redu, ističe on.
- Žalosno je što smo mi na Balkanu stvorili proteklih decenija kvazi nauku, koja je mnogo kriminalnija nego što su politika i kriminal. Ja ću vas ili vi mene dopisati, postaćete profesor a da ništa ne znate niti vas ko ispituje i provjerava. To je pogano. To je destrukcija nauke koju imamo na Balkanu i u nekim istočnoevropskim zemljama, kao i na dalekoistočnim veličinama u koje je ušao veliki kapital. Takva nauka se ne bavi realnom produkcijom razvoja društva nego površnim temama i problemima. Tu nema napredovanja. To je sada na djelu. Bio sam predsjednik Etičkog komiteta Niškog univerziteta u dva mandata i mogu vam reći da naša nauka tone jer nije u funkciji razvoja društva nego lažnih diploma. I to na državnim fakultetima - objasnio je prof. dr Stojiljković pravila u akademskom svijetu koje „običan” svijet spozna donekle tek kad je čuo za „aferu diploma”.