Čovjeka karekteriše uspravan stojeći stav koji bi trebalo da je estetski skladan. Sve češće kod djece u razvoju izraženi su postularni deformiteti, tačnije odstupanja od normalne posture tijela. Postura se definiše kao stav tijela, tačnije, relativna usklađenost djelova tijela jednog u odnosu na drugi, pri čemu je naprezanje tijela najmanje.
Zdrava postularan pozicija obuhvata dobro položena i stabilna stopala i gležnjeve, dovoljnu pokretljivost koljena, karlice sa kukovima, kičmenog stuba, te dobru pokretljivost ramenog pojasa i glave.
– Koštano-mišićni sistem djece u razvoju pod uticajem unutrašnjih i spoljašnjih faktora podložan je deformacijama. Loše držanje tijela, nasleđe, preteške školske torbe, kratkovidost, neadekvatne školske klupe i stolice, nedovoljna fizička aktivnost, kao i nagli rast i razvoj djece u pubertetu, dovode do poremećene statike kičmenog stuba što za rezultat ima pojavu skolioze, kifoze i lordoze - rekao je Krsto Kovačević, magistar fizikalne terapije i predsjednik Komore fizioterapeuta Crne Gore.
Kako je objasnio, skolioza predstavlja krivljenje kičme u stranu, kako jednu tako i na obje, i to je takozvana „S” skolioza.
– Neophodno je, od strane roditelja, skinuti dijete i pažljivo ga pregledati, a posebno obratiti pažnju na pojavu asimetrija na tijelu, odnosno jedno rame je niže, lopatice su ispupčene, grudni koš je izbočen više sa jedne strane, ulegnut rebarni luk, karlica je spuštena sa jedne strane. To je prvi pokazatelj kako za loše držanje tijela tako i za mogućnost postojanja deformiteta skolioze – ističe Kovačević.
Kifoza je pogrbljenost krivina kičmenog stuba u grudnom dijelu kičme.
– Posebno je uočljiva u sjedećem položaju i prati je povijenost ramena prema naprijed. Često je posljedica naglog rasta i razvoja, kao i nepravilnog sjedenja i neadekvatne fizičke aktivnosti kod djece koja imaju slabe trbušne mišiće i mišiće leđa. Roditelj će uočiti ili posumnjati na ovaj deformitet ukoliko dijete sjedi i hoda sa ramenima povijenim prema naprijed, a kada se savije, ukoliko postoji kifoza, uočiće se takozvana grba u gornjem dijelu leđa – objasnio je Kovačević.
Lordoza predstavlja naglašenu krivinu u lumbalnom dijelu kičme, to jeste u krstima.
– Uglavnom je posledica slabosti trbušnih mišića, ali i deformiteta stopala i koljena koji dovode noge i karlicu u nepravilan položaj, što se kompenzuje naglašenom krivinom u lumbalnom dijelu kičme. Roditelj će, posmatrajući dijete iz profila, uočiti izbočen stomak čak i kod izrazito mršavog djeteta, što su u stvari jako oslabljeni i istegnuti trbušni mišići – objašnjava Kovačević.
On navodi da su deformiteti donjih ekstremiteta veoma česti kod djece, kako zbog same anatomske građe, tako i zbog opterećenja koje trpi ovaj lanac zglobova – kuk, konjeno i stopalo.
– Najčešći deformiteti koljena koje roditelj može da uoči prilikom posmatranja djeteta sprijeda su urođeni deformiteti „X noge“ (genu valgum) i „O noge“ (genu varum). Najčešći problem kod djece školskog uzrasta, pored deformiteta kičmenog stuba, sa kojim se fizioterapeuti danas srijeću jesu problemi deformiteta stopala. Ovi deformiteti su u velikoj mjeri pokretači svih ostalih deformiteta, kako koljena tako u nekim slučajevima i kičmenog stuba, ukoliko se od samog rođenja djeteta ne obrati pažnja na njih – kaže Kovačević.
Stopala su temelj našeg tijela pa moramo posebnu pažnju obratiti na njihov razvoj. Početna loša briga o stopalima u djetinjstvu može uzrokovati kasnije probleme u drugim djelovima tijela.
– Roditelji će kod ovog problema uočiti spuštene unutrašnje svodove stopala kod djeteta. Nepravilan položaj stopala i koljena dovodi do lošeg položaja karlice, koja može da bude nagnuta na jednu stranu ili je donji dio povučen unazad. Prisutne asimetrije na zglobovima nogu mogu da dovedu do nejednake visine lopatica i ramena. Kičmeni stub posmatran s leđa treba da bude u pravoj liniji sa jasno izraženim koštanim nastavcima – objašnjava magistar fizikalne terapije i ističe da pored samog djeteta, koje mora biti motivisano za rad, veoma važnu ulogu u programu rehabilitacije ima i roditelj.
A.D.

---

Program terapijskih vježbi određuje fizioterapeut
Kada roditelj posumnja ili uoči bilo kakav problem sa posturom djeteta, obavezno se javlja fizioterapeut koji će detaljno izvršiti pregled djeteta i ustanoviti da li postoji odstupanje od normale i prisustvo kako lošeg držanja tijela tako i pojave deformiteta.

– Ukoliko se radi o lošem držanju tijela, o lošim navikama koje nastaju usled nedostatka fizičke aktivnosti, zbog sjedenja u neadekvatnim školskim klupama, nošenja teških školskih torbi, fizioterapeut će odrediti program terapijskih vježbi koje će raditi zajedno sa djetetom u cilju ponovnog uspostavljanja narušene ravnoteže koštano-mišićnog sistema. Ukoliko fizioterapeut, tokom pregleda djeteta, uoči postojanje nekog od ovih deformiteta, sprovešće program terapijskih vježbi u cilju zaustavljanja napredovanja postojećeg deformiteta – zaključuje Kovačević.