Infektivna mononukleoza, odnosno „kiss disease” ili „bolest poljupca” poznata je već vijek i više. Devedeset procenata slučajeva mononukleoze uzrokovano je Epštajn Barovim virusom (EBV) iz grupe herpes virusa. Većina ostalih slučajeva uzrokovana je drugim herpes virusima, posebno citomegalo virusom (CMV).
– Infektivna mononukleoza je virusom uzrokovana bolest koja napada određene bijele krvne ćelije koje pripadaju grupi B limfocita. Radi se o akutnom oboljenju uzrokovanom Epštajn Barovim virusom i karakteriše se temperaturom, upalom ždrijela (faringitisom), povećanim limfnim žlijezdama (limfadenopatijom) i osjećajem umora. Virus EBV se širi pljuvačkom inficirane osobe. Ljubljenje i dodir rukama ili predmetima koji su natopljeni inficiranom pljuvačkom su najčešći načini prenošenja virusnih agenasa. Prenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socio-ekonomskim grupama i na mjestima masovnijeg prisustva ljudi koji su u bliskom kontaktu. Virus EBV se nalazi u pljuvačnom sekretu (grlo i ždrijelo) oboljele osobe i izlučuje se preko pljuvačke čak i do jedne godine poslije same infekcije – kaže Nebojša Kavarić, pedijatar.
Posle prve infekcije, virus ostaje unutar organizma domaćina doživotno, a povremeno može da se reaktivira i izluči iz grla i ždrijela.
– Širenje virusa je intenzivnije kod bolesnika sa oslabljenim imunitetom na primjer kod osoba sa HIV-om ili kod transplantiranih pacijenata. Simptome infektivne mononukleoze razvije relativno mali broj ljudi koji su bili izloženi Epštajn Barovom virusu u svom životu. Pedeset procenata djece je imalo prvu infekciju virusom EBV do pete godine i u najvećem broju slučajeva infekcija prolazi uglavnom bez ikakvih simptoma. Kod tinejdžera ili kod odraslih može biti ili skoro bez ikakvih simptoma ili prezentovana kao oboljenje infektivna mononukleoza – rekao je Kavarić.
Direktor Doma zdravlja Podgorica kaže da se oboljenje javlja kod oba pola, ali studije ipak pokazuju da je bolest češća kod muškaraca.
– U razvijenijim zemljama, prva izloženost može biti tek u kasnijem djetinjstvu i mlađoj dobi kada je veća vjerovatnoća da se pojave simptomi, pa se iz tog razloga, više prezentuje među srednjoškolcima i studenatima. Umor koji traje nekoliko dana, bude obično prvi simptom zbog kojeg se pacijent javlja. Nakon toga sleduje temperatura (oko 39.5 stepeni i najveća bude poslijepodne ili uveče), ponekad jaka upala ždrijela (nalikuje streptokoknoj angini), i povećane limfne žlijezde (obično simetrično s prednje i zadnje strane vrata). Ponekad su zahvaćeni jetra i slezena što rezultira njihovim uvećanjem. Rijetko se mogu naći makulopapularni osip, žutica, otečeni očni kapci i osip na nepcu. Simptomi obično počinju mjesec do mjesec i po nakon kontakta. Mnogi pacijenti, posebno mlađi i djeca, imaju samo blaže simptome slične prehladi. Tipični simptomi su vjerovatniji kod starije djece i mladih ljudi. Simptomi mogu da traju od jedne do nekoliko sedmica. Bolest je izuzetno rijetka sa ozbiljnim posledicama – navodi Kavarić.
Kavarić ističe da prava kombinacija simptoma može ukazivati na infektivnu mononukleozu, ali laboratorijski testovi su nužni za potvrdu.
– Kod većine bolesnika postoji povećan broj leukocita, bijelih krvnih ćelija, uz povećan broj limfocita (obično su to atipični limfociti koji se morfološki razlikuju od uobičajenih). Danas je dostupan test aglutinacije na papiru „monospot” test, koji pokazuje da li je pacijent inficiran. Paul-Bunnell test, pozitivan rezultat heterofilnih antitijela, je dovoljan za dijagnostikovanje infektivne mononukleoze. Kad su monospot ili heterofilni testovi negativni, dalje laboratorijsko testiranje može odrediti da li je bolesnik inficiran EBV-om ili se radi o bolesti sličnoj mononukleozi koja je uzrokovana citomegalovirusom, adenovirusom ili Toksoplazmom gondi. Laboratorijski testovi nisu uvijek 100 posto specifični, a serološki testovi za EBV su pouzdani – ističe Kavarić.
On kaže da je najvažniji cilj liječenja ublažavanje simptoma.
– Liječenje podrazumijeva mirovanje, uzimanje puno tečnosti, palijativna terapija za ublažavanje tegoba bola u grlu. Može se dati analgetik i antipiretik za olakšavanje tegoba i snižavanje temperature. U najvećem broju slučajeva nije potrebno drugo liječenje osim mirovanja. Preko 90 odsto slučajeva infektivne mononukleoze je bezopasno i bez komplikacija, ali zamor i slabost mogu trajati mjesec ili više. Kod starijih preko 30 godina bolest može biti ozbiljnija i trajati duže. Opstrukcija disajnih puteva, ruptura (naprsnuće) slezine, upala srčanog mišića ili tkiva koje okružuje srce, te ozbiljne komplikacije koje uključuju koštanu srž ili centalni nervni sistem su rijetke. To su komplikacije koje ugrožavaju život, a liječe se anti inflamatornim ljekovima. Ruptura slezine je po život opasno stanje te zahtijeva hitnu hospitalizaciju, a ogleda se u simptomima šoka (nagli pad krvnog pritiska, ubrzani rad srca, hladan znoj, poremećaj svijesti) – rekao je Kavarić.
Nebojša Kavarić savjetuje da treba izbjegavati kontakt sa pljuvačkom osoba koje su preboljele mononukleozu i osobama koje su je nedavno preboljele.
– Predmete oko djeteta očistiti i nemojte dozvoliti da se kontaminiraju sekretom orofarigsa druge djece. Osobe sa nedavnom EBV-infekcijom ne bi smjele donirati krv – navodi Kavarić.
A.D.

---