Gordin most propada zajedno sa sjećanjem na veliku dobrotvorku

Most je podignut 1902. godine kako bi djeca iz Dragove Luke bezbjednije prelazila nabujalu rijeku tokom zimskih mjeseci, a u narodu je ostao upamćen kao Gordin most. 

Gorda Filipović, rođena Đuranović, porijeklom iz Dobrskog Sela kod Cetinja, bila je poznata po svojoj plemenitosti i nesebičnosti. Zbog brojnih dobrotvornih djela knjaz Nikola ju je nazvao Gorda Dobrotvorka, dok su je Nikšićani često zvali i Gorda Dobrska, po mjestu njenog rođenja.

Krajem 19. i početkom 20. vijeka pomagala je siromašnima, izdvajala znatna sredstva za javne potrebe i ostavila dubok trag u razvoju grada. Osim mosta na Bistrici, podigla je i javnu česmu ispred prve osmogodišnje škole u Nikšiću. I škola i česma uništene su tokom savezničkog bombardovanja 1944. godine. U današnjoj ulici Novaka Ramova držala je jednu od najurednijih gostionica u gradu.

Prema predanju, nakon smrti prvog supruga ostala je sa značajnom otpremninom i penzijom, a potom se udala za Mića Sjekloću, ratnog invalida i nosioca Obiliće medalje. Sjekloća je volio kafanski život i galantno trošio svoj i ženin novac. Jednog jutra Gorda mu je rekla da ne može više biti njegova žena, jer je noću progoni lik njenog prvog muža.

​Oštećena i ploča sa imenom Gorde Filipović

Ž.Š.

Nezadovoljna bračnim životom, otišla je na Cetinje da od knjaza Nikole zatraži dozvolu za razvod. Knjaz je udovoljio njenoj molbi, a Gorda mu je obećala da će u Nikšiću izgraditi most na Bistrici, kupiti zvono za crkvu u Dragovoj Luci i podići česmu ispred škole. Obećanje je ispunila.

Danas, više od jednog vijeka kasnije, malo je Nikšićana koji znaju ko je bila Gorda Filipović. Još manje je onih koji znaju kako se zove ruinirani kameni most iza Pivare "Trebjesa". Vrijeme i ljudski nemar gotovo su izbrisali tragove žene koja je dio svog bogatstva poklonila gradu i njegovim stanovnicima.

Posebno zabrinjava činjenica da je ploča sa njenim imenom i godinom izgradnje mosta totalno oštećena, dok je natpis gotovo nečitljiv. Tabla sa nazivom mosta odavno je nestala, pa prolaznici nemaju priliku da saznaju priču o građevini koja svjedoči o jednom plemenitom vremenu i velikoj humanosti.

Gorda Dobrotvorka

Arhivska fotografija

Most danas ne propada samo pod teretom godina, već i pod teretom zaborava. Svaki njegov oštećeni kamen kao da nijemo podsjeća da društvo lako zaboravlja one koji su mu nesebično darivali sebe i svoje bogatstvo.

Nepoznati vandali dodatno su oštetili most rušenjem dijela kamenih ploča.

– Najoštrije osuđujem vandalizam, jer je riječ o kulturnom dobru koje čuva sjećanje na jednu od najvećih dobrotvorki u istoriji Nikšića. Apelujem na nadležne da preduzmu sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi most bio saniran i postavljena spomen-ploča – kaže publicista i hroničar Maksim Vujačić.

Možda je upravo sudbina ovog mosta najbolji pokazatelj našeg odnosa prema sopstvenoj prošlosti. Jer, kada zaboravimo svoje dobrotvore, ne gubimo samo uspomenu na njih – gubimo i dio sebe.

Gorda Filipović nije iza sebe ostavila spomenik od mermera, niti bogate zadužbine. Ostavila je nešto mnogo vrednije – primjer ljudskosti. Zato obnova njenog mosta ne bi bila samo obnova jednog starog zdanja na Bistrici, već čin poštovanja prema ženi koja je svoje dobro utkala u temelje Nikšića i generacijama koje dolaze ostavila lekciju da se veličina čovjeka mjeri onim što daje drugima.