Dekanica Filzofskog fakulteta prof. dr Tatjana Novović, podsjetila je na ličnost i djelo Đoka Markovića, naglasivši da njegovo polje interesovanja nije bila samo nauka već poezija i slikarstvo gdje imao niz samostalnih i kolektivnih izložbi. On što je stvarao tokom svog života, ostaje na ponos njegovoj porodici i prijateljima.
Sin profesora Đoka Markovića, Gašo naglasio je da je njegov otac svojim naučnim radom ostavio dubok trag u oblasti matematike, ali ono što ćemo pamtiti jeste njegova uloga kao roditelja.
- Bio je otac koji je svoju djecu volio, učio, inspirisao i kroz ljubav prema porodici prenosio mnoge životne vrijednosti na sve nas. Na ovaj dan želim da se zahvalim smima koji ste došli da sa nama obilježite ovaj trenutak. Vaša prisutnost nam daje snagu u ovim teškim trenucima - rekao je Gašo, dsin Đoka Markovića.
Akademik prof dr Šefket Krcić obratio se ispred akademske zajednice Crne Gore i Srbije i istakao da je Marković odbacivao drustve manipulacije i svakog Insana je mogao pogledati u oči. Nazalost, politički subjekti i asocijacije nisu prepoznale njegove manire, opus i moralnu veličinu. Kolonistički život i školovanje učinile su da se svuda osjećao strancem i unutrašnjim emigrantom.
- Njegov privremeni odlazak će ostaviti veliku prazninu u kulturnom i znanstvenom životu Srbije, Crne Gore i regiona. To se već osjeća kroz brojne telegrame saučesca i pisma, jer je pok. Dr. Djoko razvio široku MREZU kontakata sa prijateljima iz akademske, znanstvene zajednice, te umjetničkih i pjesničkih susreta, što svjedoči da je riječ o ličnosti kakvih se na prste mogu izbrojitistoljeću - kazao je Krcić.
Prof dr Radovan Stojanović sa Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici je istakao da Markovića Bog podario sa mnoštvo draagulja, a on ih je dostojanstveno nosio.i nesebično dijelio sa drugima.
- Bio je blagorodan, pravi aristokrata djetinjeg pogleda i široke duše, a njegova gospoština se osjećala na svakom koraku. Volio je ljude i u njima tražio ono najbolje. Bio je rijetko nadaren čovjek – rođeni naučnik, filozof, umjetnik, književnik. Trudio se da uvođenjem sumnje, ali i emocije, u matematiku objasni filozofski matematički duh. Dokazao je da se ne može biti matematičar, ako nijeste filozof. Bio je pravdoljubiv, a to mu je davao njegov genetski kod - istakao je Stojanović.
Prof. dr Miroslav Doderović sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću Marković bio autor više od 50 naučno-istraživačkih i stručnih radova, sedam stručnih knjiga, dvije zbirke pjesama. Кao slobodni umjetnik imao je više od 15 samostalnih izložbi, a nekoliko njih je predstavljalo inovativnu vezu matematike i umjetnosti.
- Imao je nevjerovatnu energiju i šarm. Imao je neograničenu maštu, snove, ciljeve, volio "mostove", gradio ih je. Na sebe je prihvatao krivicu gdje njegova krivica nije bila. Кada je bio na drugoj strani, nije bio neprijatelj. Кada je volio, volio je beskrajno. Nije imao potrebu da ističe da je bio poseban, a bio je. Njegove ideje, snovi i vizije sposobnost da poveže najrazličitije karaktere i da izgradi mostove bile su podjednako raznolike, kao i njegovo kulturološko porijeklo - rekao je Doderović..
Profesor nikšićke gimnazije Esko Muratović ističe da je Markovića upoznao u ovoj školi, ali već iz naših prvih druženja i razgovora odmah sam znao da je Đoko bio više od prosvjetnog radnika, od predavača i učitelja.
- Pored stručnih znanja, metodičke osposobljenosti i jezičko-izražajne elokventnosti, pri čemu je uz autentičan pedagoško-motivirajući pristup u nastavi znalački prenosio matematička, i ne samo matematička znanja, pored svog predanog i odgovornog odnosa prema poslu, Đoko je pristupao svim kolegama i učenicima s poštovanjem i obzirnošću. Bio je jedan od omiljenih priofesora učenicima kojim je predavao. Mnogi od njih se sjećaju Đoka kao inspiratora i učitelja, ne samo u tehničkim aspektima svoje discipline, već i u njenim širim, filozofskim, etičkim i estetičkim dimenzijama. Njegova sposobnost da poveže matematičke ideje sa dubljim pitanjima postojanja, učenja i stvaranja učinila ga je jedinstvenim pedagogom, koji je svojim učenicima u gimanziji, a kasnije i studentima na fakultetu omogućavao da vide ljepotu i harmoniju u strukturama i zakonima koje je matematika razotkrivala. Njegovo predavanje nije bilo samo prenošenje znanja, već je bilo poziv na razmišljanje i kritičku refleksiju, na tumačenje, otkrivanje i razumijevanje svijeta. Kako je sam često govorio, prava sloboda mišljenja dolazi kroz balans između rigidnosti ustaljenih obrazaca i fragmentacije mišljenja - kazao je Muratović.
Drugi Đokov sin magistar Milovan Marković se zahvalio organizatorima i govornicima na komemorativnoj sjednici.
