
Ovaj dan je podsjetnik da hiljade djece, često nevidljive društvu, koja svakodnevno vode borbu za osnovna ljudska prava – pravo na sigurnost, obrazovanje, zdravlje i dostojanstven život, kazala je za "Dan" Jelena Milić direktorica nikšićkog Defendologija centra u okviru kojeg funkcioniše Dnevni centar koji jedini u državi na direktan, svakodnevan način pruža podršku djeci koja su ugrožena prosjačenjem, ali i djeci koja su u riziku. Inače, Defendologija je centar za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja Crne Gore.
– Djeca ulice su među najranjivijim članovima društva. Mnogi od njih su primorani da napuste svoje domove zbog siromaštva, nasilja, porodičnih problema ili rata. Bez adekvatne zaštite, izloženi su rizicima eksploatacije, nasilja, diskriminacije i zanemarivanja..., a problem prosjačenja prisutan je i uznapredovao u Crnoj Gori - ističe Milić i dodaje da Dnevni centar Defendologija pruža podršku i drugim kategorijama djece: djeci sa problemima u ponašanju, djeci koja su talentovana za razne oblasti, stvarajući tako, decenijama unazad, sigurno mjesto, drugi dom i prostor u kojem se svi koji kroče osjećaju prihvaćeno.
Milić ističe da ovaj dan ne služi samo za podizanje svijesti, već i za poziv na akciju.
– Institucije, organizacije, mediji i građani zajedno mogu i moraju pružiti podršku ugroženima – stvaranjem sigurnih prostora, pružanjem pristupa obrazovanju i zdravstvu, te izgradnjom društva koje neće okretati glavu. Davanje novca, odnosno milostinje, davanje je povoda za dalju eksploataciju. Pozivamo sve da ovog 12. aprila zastanu, obrate pažnju i daju glas onima čiji se glas često ne čuje. Jer svako dijete zaslužuje djetinjstvo, nadu i budućnost - poručila je Milić, dodavši da apeluje na veću podršku institucija u prevenciji prosjačenja, izmjene kaznenih politika, te ukazuje na problem smještaja djece koja su ugrožena, koji je u našoj državi u potpunosti neadekvatan, jer se, kako kaže, djeca ugrožena prosjačenjem često ne smatraju žrtvama, nego počiniocima.
– Dnevni centar postao mi je drugo srce, mjesto gdje su me naučili da se osmijeh ne krije, a suze nisu sramota. Da nije bilo njih, ne bih znala da mogu biti voljena i da zaslužujem bolji život. Ovdje sam naučila da se svaki dan može promijeniti, baš kao i ja. (E.B. 13 godina).