– Puna su nam usta brige i pomoći za pripadnicima RE populacije, ali u praksi je sasvim drugačije. Teško oboljeli čovjek koji ima 73 godine i preko 30 godina radnog staža, danas zbog dokumenata ne može da dobije penziju. Mi smo kao društvo u cjelini prouzrokovali ovako njihovo loše socijalno stanje. Razne organizacije koje se bave romskim pitanjima treba mnogo više da se okrenu ovoj ugroženoj populaciji stanovništva. Ako je država Crna Gora spala na to da vojni penzioneri i invalidi pomažu Romima, onda nemam riječi. Žalosno je to da ih se sjete određene političke grupacije samo uoči izbora, kada im dodijele bijedna novčana sredstva – kazao je Bajović, apelujući na Nikšićane da u okviru svojih mogućnosti pomognu žiteljima naselja Budo Tomović.
Slavko Krivokapić navodi da će i ubuduće inicirati prikupljanje pomoći ugroženim porodicama RE populacije. Ukazuje i da mu nije jasno zašto ovako veliki broj Roma nema ličnu kartu, iako su rođeni ili decenijama unazad žive u Nikšiću.
Stanovnik naselja Džavid Hajruši sa suprugom i šestoro djece nema stalnih primanja i, kako kaže, za "Dan" nalazi se na rubu egzistencije.
– Ni sam ne znam koliko ima organizacija koje se bave statusom i problemima RE populacije, ali moje porodice se niko ne sjeća. Roma se mnogi sjete samo onda kada im treba glas za izbore, kao što je bilo ovih dana. Meni niko ni to ne nije nudio, jer znaju da nemam ličnu kartu – kazao je Hajruši ističući da su pored brojnih organizacija, kojima su puna usta zaštite i prava Roma, njegova djeca prinuđena da prosjače po nikšićkim ulicama.
Njegova supruga Ana Ramaj Hajruši je 2017. godine predala zahtjev za državljanstvo.
– Svi smo rođeni u Nikšiću, ali državljanstvo i ličnu kartu ne mogu da dobijem, zato i nemam zdravstveno osiguranje. Moja tromjesečna kćerka ima problema sa vratom, ali je ne mogu odvesti na fizikalnu terapiju jer moram da platim, a novca nemam – kaže Ana, pokazujući gomilu računa za kupovinu ljekova.
Ernesa Ramaj, njen suprug i troje djece nemaju nikakvih primanja. Žive isključivo od onoga što pronađu u kantejneru.
– Drugog izbora nemamo, jer djeca hoće da jedu. Ako nešto malo vrednije pronađe u kanti za smeće, onda to nosimo na buvljak i prodajemo. Rođena sam u Nikšiću prije 23 godine i još nemam nikakva dokumenta. Živimo u katastrofalnim uslovima, u baraci sa jednom prostorijom i bez vode. Romi samo u Nikšiću ovako teško žive, u drugim mjestima situacija je mnogo bolja – kaže Ernesa, dodavši da ima ličnu kartu mnogi bi došli da ih za pare ubijede da glasaju.
Mirsada Ibrahimi u naselju Budo Tomović sa suprugom i sedmoro djece živi u trošnoj baraci, bez vode, struje i osnovnih uslova za život.
– Muž mi nigdje ne radi, živimo od željeza koje on pronađe u kantama. Djeci ne možemo obezbijediti dovoljno hrane i često potrebnih ljekova. Nikakvih dokumenata nemamo – kaže Mirsada, naglasivši da im niko ne pomaže u njohovoj borbi za goli opstanak.
