Kao prvo zatraženo je da se u dijelu Nacionalnog parka pristupi detaljnoj zaštiti šuma, uz upozorenje da se, primjenom sanitarne sječe, mora užurbano krenuti sa uklanjanjem velikog broja oboljelih i oborenih stabala. Konstatovano je da je dosadašnji način upravljanja Nacionalnim parkom donio brojne probleme stanovnicima plavo-gusinjskog kraja i da ničim nije opravdano i ispunjeno ono što su nadležni svojevremeno obećavali.
– Stanje u Nacionalnom parku Prokletije nije ni malo dobro, iako nam je još prije dvije godine obećavano da će se stvari mijenjati nabolje. Zato su se građani samoinicijativno okupili kako bi ukazali na brojne probleme sa kojima se lokalno stanovništvo svakodnevno suočava na ovom području. Mi nemamo ništa protiv Nacionalnog parka, ali imamo protiv načina kako se njime upravlja, a naročito kako se sprovodi gazdovanje i zaštita tamošnjih šuma. Zato je krajnje vrijeme da nadležni preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se na ovom području uspostavio red – kazao je u uvodnom izlaganju mještanin Siniša Radenović.
Sličan stav iznio je i Zuvdija Bašić, navodeći da je uspostavljanjem Nacionalnog parka "Prokletije", umjesto obećanog blagostanja, došlo do još masovnijeg iseljavanja lokalnog stanovništva.
– Kada je prije 16 godina ovo područje proglašeno Nacionalnim parkom obećano je da će to od Plava i Gusinja napraviti ekonomsko čudo. Obećavano je da niko ništa niće morati da radi, već da ćemo svi odlično živjeti od turizma. Nažalost, od toga nije bilo ništa, dok je od tada preko pet hiljada naših momaka, zbog loših životnih uslova, napustilo Plav. Došli su drugi sa strane i tamo uzeli sve što se moglo uzeti. Siguran sam da je država namjerno dozvolila da tamo propadaju šume, kao bi nestale sa lica zemlje. Nije tačno da Nacionalni park ovakav kakav jeste privlači turiste. Turiste privlače naše prirodne ljepote i divljina naših planina, a ne oni koji upravljaju zaštićenom zonom – naglasio je Zuvdija Bašić.
Pojedini diskutanti su isticali da narod ovoga kraja ozbiljno razmišlja da probleme oko Nacionalnog parka uzme u svoje ruke ako se nešto bitnije ne uradi.
– Mi ovdje trpimo zulum. Sve su nam uzeli, tamo gdje smo vjekovima vodili život. Godinama ne možemo normalno da izađemo na katune. Zato više nemamo vremena za čekanje. Sramota je što nam je država nametnula ovakve probleme. Poslije svega prinuđeni smo da sami preduzmeno mjere za spas ovih krajeva. Uzećemo motorne testere u ruke i sami krenuti da spasavamo naše šume – poručio je Zuvdija Pupović.
Furo Jasavić je naglasio da se konačno mora čuti glas naroda.
– Ovdje će konačno morati narod da se pita. Ako tako ne bude neće biti ni Nacionalnog parka, jer mi više ne smijemo dozvoliti da naša djeca, pored ovolikog prirodnog bogatstva, zbog nečije samovolje, odlaze za inostranstvo – istakao je Jasavić.
Sadet Mrkulić je ukazao da je nedopustivo da drvoprerađivači u ovom kraju ne mogu da dođu do sirovine za rad, i pored velike šume koja propada u Nacionalnom parku.
– Ja hoću ovdje da živim i radim, ali ja za svoju firmu ne mogu da obezbijedim sirovinu za rad, jer moćnici sa strane godinama uzimaju drvnu masu sa ovog područja. Takođe, ne daju nam da kroz sanitarnu sječu iskoristimo šumu sa područja Nacionalnog parka, već je puštaju da tamo propada. Zaista je nedopustivo da se na ovakav način sputava rad malih firmi koje su spremne da uposle ljude i da plaćaju sve obaveze državi – istakao je Mrkulić.
