Kako se utvrđuje broj umrlih usljed vrućine?

„5.120 umrlih od vrućine – RKI u režimu panike zbog vrućine!“ ili „Besmislica o umrlima od vrućine“ – naslovi su koji su se pojavili u više takozvanih alternativnih medija, dovodeći u pitanje podatke o broju umrlih usljed vrućine koje objavljuju institucije poput Instituta Robert Koh (RKI). Suština tih tvrdnji je da se podaci zasnivaju isključivo na procjenama i da je samo u veoma malom broju slučajeva vrućina zaista bila uzrok smrti. Međutim, takvo predstavljanje stvari je nepotpuno, piše DW.

Broj od 5.120 umrlih usljed vrućine, na koji se pozivaju alternativni mediji, potiče iz izvještaja Instituta Robert Koh. Institut je procijenio da je u Njemačkoj do kraja juna zabilježeno oko 5.120 smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom. Samo u sedmici s naročito visokim temperaturama, od 22. do 28. juna, bilo je 4.310 smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom. Prema tim podacima, najviše su umirali ljudi stariji od 75 godina.

Više umrlih tokom toplotnog talasa

Da bi došao do podataka o broju umrlih usljed vrućine, RKI koristi podatke o smrtnim slučajevima Saveznog zavoda za statistiku i upoređuje broj umrlih tokom jedne sedmice s prosječnim brojem umrlih u prethodnim godinama.

Na primjer, tokom toplotnog talasa u junu umrlo je nešto manje od 24.000 ljudi, što je oko 5.400 više od prosjeka za isti period od 2022. do 2025. godine. Prema navodima RKI-ja, veliki dio tog povećanja može se pripisati smrtnim slučajevima povezanim s vrućinom.

Da bi procijenili broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom, istraživači su pomoću modela izračunali koliko bi smrtnih slučajeva bilo da temperatura nije prelazila 20 stepeni Celzijusa. Pri tome se, između ostalog, uzimaju u obzir i dugoročni trendovi smrtnosti i sezonske promjene.

U korišćenom modelu smrtni slučajevi povezani s vrućinom javljaju se kada prosječna sedmična temperatura pređe 20 stepeni. Tokom vrhunca toplotnog talasa u junu prosječna temperatura iznosila je nešto manje od 27 stepeni.

U drugim istraživanjima djelimično se koriste niže prosječne sedmične temperature pri kojima se očekuju smrtni slučajevi povezani s vrućinom. Zbog toga su neke studije u prošlosti utvrdile čak i znatno veći broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom nego RKI.

Vrućina je rijetko neposredan uzrok smrti

Do različitih rezultata pri izračunavanju broja umrlih usljed vrućine dolazi prije svega zato što je smrtne slučajeve povezane s vrućinom teško evidentirati. Naime, vrućina se samo rijetko navodi kao neposredan uzrok smrti.

„Umrli usljed vrućine ne prebrojavaju se, već se njihov broj statistički procjenjuje na osnovu viška smrtnosti“, kaže Jonas Gerke iz Njemačke alijanse za klimatske promjene i zdravlje (KLUG).

„U cjelini gledano, metod je veoma pouzdan. Smrtne slučajeve je na drugi način teško povezati s vrućinom“, navodi Gerke.

To je zato što ljudi najčešće umiru usljed kombinacije prethodnih oboljenja i vrućine.

Još jedan razlog zbog kojeg je, prema mišljenju stručnjaka, takvo povezivanje teško jeste to što se posljedice vrućine na smrtnost često ispoljavaju sa zakašnjenjem. Zbog toga se broj smrtnih slučajeva često potcjenjuje. Naime, izuzetno vruć vikend povećava broj umrlih i tokom naredne sedmice.

„Analize zasnovane na sedmičnim podacima mogle bi, u poređenju s analizama po danima, makar u pojedinim godinama znatno da potcijene smrtnost povezanu s vrućinom“, kaže Aleksandra Šnajder, zamjenica direktora Instituta za epidemiologiju pri Helmholcovom centru u Minhenu.

Jedno istraživanje, na primjer, pokazuje da je proteklih godina broj smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom bio procijenjen za 35 do 50 odsto manje u odnosu na stvarne brojke.

S druge strane, postoji i efekat prerano nastupilih smrtnih slučajeva (mortality displacement) kao posljedica toplotnog talasa, navodi Šnajder.

„Dakle, umiru ljudi koji bi inače umrli tek u narednim sedmicama ili mjesecima, na primjer zbog duboke starosti ili hronične bolesti.“

Međutim, brojna istraživanja pokazala su da se to ni izdaleka ne odnosi na sve smrtne slučajeve, dok je u nekim studijama efekat mortality displacement bio jedva primjetan ili ga uopšte nije bilo.

„Vrućina je potcijenjena opasnost“

Gerke odbacuje kritike da objavljeni podaci o broju umrlih usljed vrućine predstavljaju širenje panike i da su potpuno preuveličani.

„Vrućina je potcijenjena, potencijalno smrtonosna opasnost po zdravlje. Sposobnost tijela da se prilagodi veoma je ograničena kada je riječ o visokim temperaturama.“

Upravo u tome leži opasnost. Tijelo održava svoju unutrašnju temperaturu od oko 37 stepeni pomoću dva mehanizma: odaje toplotu preko kože tako što se krvni sudovi šire, a veća količina krvi dospijeva do površine tijela. Međutim, to funkcioniše samo dok je okolina hladnija od samog tijela.

Pored toga, tijelo se hladi znojenjem, odnosno isparavanjem vode s kože. Pri visokoj vlažnosti vazduha takvo hlađenje isparavanjem prestaje da funkcioniše, pa se toplota zadržava u tijelu.

„Upravo je kombinacija velike vrućine i visoke vlažnosti vazduha zbog toga posebno opasna, jer se tada dostižu jasne fiziološke granice organizma“, navodi Gerke.

Posljedice mogu biti dehidracija i toplotni udar, ali i otkazivanje srca i krvotoka, otkazivanje bubrega i moždani udar. Posebno su ugroženi stariji ljudi, trudnice, mala djeca i osobe s prethodnim oboljenjima.

Nemoguće je upoređivati broj umrlih od hladnoće i vrućine

U takozvanim alternativnim medijima broj umrlih usljed vrućine često se poredi s brojem umrlih usljed hladnoće zimi kako bi se relativizovao značaj smrti povezanih s vrućinom.

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, tokom zimskih mjeseci zaista umire više ljudi nego u ostatku godine. Međutim, zaključak da zbog toga vrućina nije ozbiljan problem nepotpun je iz više razloga. Naime, tokom hladnog i mračnog dijela godine organizam je podložniji bolestima.

Zbog toga, prema Gerkeovim riječima, ljeto i zima nijesu uporedivi.

„Zimski višak smrtnosti u velikoj mjeri zavisi od širenja zaraznih bolesti. Blaža zima zato ne smanjuje automatski smrtnost u istoj mjeri u kojoj je toplija ljeta povećavaju.“

Pored toga, aktuelni modeli za Evropu pokazuju da porast broja smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom premašuje smanjenje broja smrtnih slučajeva povezanih s hladnoćom u svim razmatranim scenarijima.

„Dakle, ne postoji 'igra s nultim zbirom' u kojoj se blage zime i vrela ljeta međusobno poništavaju“, kaže Gerke.

Slaba sposobnost prilagođavanja vrućini

Čovjek se, osim toga, znatno teže prilagođava vrućini nego hladnoći, kaže Gerke i dodaje da ljudski organizam pri velikim vrućinama nailazi na jasne fiziološke granice.

On objašnjava da je čovjek, kada je riječ o hladnoći, bolje zaštićen, na primjer odjećom, grijanjem ili boravkom u zatvorenom prostoru.

Prema Gerkeovim riječima, poređenje smrtnih slučajeva povezanih sa zimom i onih povezanih s ljetom zato najčešće služi umanjivanju ozbiljnosti problema, a aktuelno poređenje pokazuje potpuno suprotnu stvar.

„Zbog toplotnog talasa krajem juna zabilježili smo povećanu smrtnost kakvu ljeti do sada nijesmo imali u toj mjeri i kakva se inače javlja samo tokom pandemije koronavirusa ili drugih talasa zaraznih bolesti zimi“, kaže Gerke.

Takav razvoj događaja, prema ovom stručnjaku, nije slučajan, jer će zbog klimatskih promjena toplotni talasi u budućnosti biti sve češći, intenzivniji i dugotrajniji.

To potvrđuju i podaci Njemačke meteorološke službe. Između 1951. i 1990. godine zabilježena je samo jedna godina u kojoj je, u prosjeku na cijeloj teritoriji Njemačke, registrovano više od deset vrelih dana. U narednim decenijama, sve do danas, to se dogodilo već 14 puta, pri čemu čak deset takvih godina pripada periodu od 2010. do 2025. godine. Dosadašnji rekord zabilježen je 2018. godine, sa ukupno 20,4 vrela dana.

I prosječna temperatura u Njemačkoj znatno je porasla tokom proteklih decenija. Prošle godine iznosila je 10,1 stepen Celzijusa. Poređenja radi, 1960. godine iznosila je 8,4 stepena Celzijusa.