Dejvid Bruks, The New York Times
Imam mnogo prijatelja simpatizera Demokratske stranke koji su jako razočarani u čelnike te partije. Kažu mi da su demokrate trenutno pogubljene, slabe, pasivne i da im fale uvjerljive poruke. Ja se trudim da budem ljubazan, ali poželim da im kažem: "Nije problem u čelnicima partije. Problem je u tebi. Ti ne razumiješ kakve se promjene dešavaju. Misliš da demokrate mogu da riješe problem novom porukom i sa novim čelnicima. Ali poteškoća koja stoji pred demokratama je ta što moraju da se naviknu na novo istorijsko doba. To nije nešto što mogu aktuelni političari, čiji je fokus na donatorskim večerima i narednim izborima. To mogu da postignu samo vizionari i ljudi voljni da promijene čitav svoj pogled na svijet. A na tebi je da to učiniš, prijatelju moj, ne na Čaku Šumeru (najvišem predstavniku Demokratske stranke u Senatu)".
Bilo je svega nekoliko političkih pokreta koji su, u prethodnih sto pedeset godina, mijenjali pogled na svijet – totalitarni pokret, koji je doveo do komunističkih revolucija u zemljama poput Rusije i Kine, i fašističkih državnih udara, npr., u Njemačkoj; pokret za državu blagostanja, koji je u Americi doveo do Novog dila (New Deal); oslobodilački pokret, koji je, od šezdesetih godina nadalje doveo do antikolonijalizma, pokreta za ljudska prava, feminizma i LGBTQ pokreta i konačno globalni populistički pokreti koji su izrodili Donalda Trampa, Viktora Orbana, Bregzit i Narendru Modija, Vladimira Putina i Si Đinpinga, na neki svoj način.
Globalni populistički pokreti vinuli su se otprilike početkom 2010. godine. Ponikli su iz sveoubuhvatnog osjećaja društvenog nepovjerenja, čvrstog ubjeđenja da su društveni sistemi prevrtljivi, korumpirani i zlonamjerni.
Godine 2024. pisao sam o jednom Ipsos istraživanju koje je analiziralo populistički duh vremena. Približno 59 procenata Amerikanaca ocijenilo je da stanje u državi ide nagore. Šezdeset procenata ispitanika saglasni su da je sistem "urušen". Šezdeset devet procenata je izjavilo da političku i ekonomsku elitu ne interesuju obični radnici. Šezdeset tri procenta ispitanika izjavili su da niko u ovoj zemlji ne razumije život običnih ljudi. Rezultati u Americi bili su suštinski isti kao i rezultati iz drugih 27 zemalja širom svijeta koje su učestvovale u anketi.
Republikanci su se prilagodili promjenama u smislu populističkog duha bolje nego demokrate. Tramp nam priča jasnu priču – elite uništavaju Ameriku. Od stranke koja je zagovarala slobodnu trgovinu napravio je protekcionističku stranku, a od internacionalističke – izolacionističku. Nedavno je Džordž F. Vil (koluminista i konzervativac) sačinio spisak svih obrazaca po kojima se Tramp udaljava od uvriježenog konzervativizma i ponaša se i razmišlja na način suprotan od onoga kako su se republikanci ponašali u doba tržišnog liberalizma. Vilov spisak Trampovih zaokreta vrijedi u cjelosti prenijeti:
1. Borba potiv građanske lažne svijesti državom, odnosno politikom kroz prožimanje društva, uključujući institucije kulture. 2. Povjerenje u vladinu sposobnost da predvidi i kontroliše posljedice intervencija širih razmjera u okviru modernog društva. 3. Upotreba industrijske politike za odabir ekonomskih dobitnika i gubitnika, jer je budućnost transparentna, pa vlada može znati koje kompanije treba da prosperiraju. 4. Planiranje evolucije državnih regija i ekonomskih sektora, naročito proizvodnje. 5. Istovremeno formiranje partija i upravljanje njima kroz stvaranje koalicija vladinih frakcija koje zavise od države, kao što je to uradio Nju dil Frenklina D. Ruzvelta sa starijima, radnicima i farmerima. 6. Odbacivanje konzervativnog pristupa pojednostavljenja poreskog sistema usmjerenog na rast – snižavanje stopa ukidanjem poreskih olakšica – kako bi se porezi (uključujući carine) koristili kao alati društvenog inženjeringa. Zaobilazeći proces budžetskog odobrenja, poreski sistem može prebacivati bogatstvo na povlašćene grupe. 7. Neograničeno zaduživanje budućih generacija Amerikanaca za finansiranje potrošnje današnjih Amerikanaca na državne usluge i dobra. 8. Predsjednička nadmoć osigurana korišćenjem izvršnih naloga za marginalizaciju Kongresa. 9. Neograničeni majoritarizam, te stoga protivljenje senatskom filibusteru (parlamentarna taktika u Senatu SAD ili drugim zakonodavnim tijelima, kojom manjina može odložiti ili blokirati donošenje zakona tako što dugo govori ili koristi druge proceduralne prepreke).
Tramp se služi ambijentom otuđenja, pojačao ga je svojim vlastitim apokaliptičkim duhom i, napadajući društvene institucije, stvorio je revolucionarnu vladu. Više za vrijeme ovog mandata nego prethodnog, mijenja uslove života u kojima živimo.
Mnogi moji prijatelji, simpatizeri demokrata, još uvijek nisu prihvatili opseg ovih istorijskih promjena. Njihovo razmišljanje još uvijek je unutar okvira Klinton – Obama – Bajden – Pelosi pogleda na svijet. Ali imam osjećaj da će tokom narednih godina talas raznih događaja navesti demokrate na neki novi put.
Ključnu tezu iznio je politički analitičar, porijeklom Bugarin, Ivan Krastev u podkastu "Dobra borba". Rekao je: "U svakoj revoluciji odvija se bar još jedna revolucija".
Dalje je objasnio ovako: "Ako je ovo revolucija, ona mijenja identitet svih aktera. Nijedna politička partija ili akter neće izaći iz revolucije onakvi kakvi su bili na početku. Možete dobiti Lenjina poslije Kerenskog, ali ne i Kerenskog poslije Lenjina. To je potpuno druga priča. Demokratsku partiju će drastično transformisati trampovska revolucija – nabolje ili nagore – kao što će to biti slučaj i sa republikancima".
Ako mislite da je posao demokrata da sada nastupe sa nekom novom politikom koja je primamljiva radničkoj klasi, onda preusko razmišljate. Ovdje se ne radi o politikama. Demokrate moraju da urade isto što je Tramp uradio – da formiraju novi partijski identitet, da daju jasan odgovor na pitanje: Koji je ključni problem našeg doba? Treba da istupe sa novim velikim narativom.
Gotovo čitavih sto godina demokrate su se vodile velikim narativima prethodnih epoha. Prvo je to bio narativ o državi blagostanja – Amerika nije ravnopravna – možemo da iskoristimo veliku vladu da pružimo ljudima ekonomsku stabilnost. Drugo, narativ o oslobođenju – civilizacija ide dalje i dalje dok se progresivni pokreti bore protiv ugnjetavanja marginalizovanih grupa. Crnci, žene, Palestinci, članovi LGBTQ zajednice. Ovo su plemeniti narativi. Oni nisu dovoljni u vremenu globalnog populizma.
Prvi suštinski izazov demokrata je to što živimo u vremenu koje je neprijateljski nastrojeno i demokrate dominiraju u institucijama – na univerzitetima, u medijima, Holivudu, fondacijama, prosvjetnim sindikatima, građanskim službama, itd. Drugi je taj što živimo u dobu kada se podjela na kaste dogodila između obrazovane elite i svih drugih, a demokrate pripadaju ovima prvima.
Demokrate su skoro polemisale o tome da li riječju "oligarhija" treba da napadnu republikance. Toliko su začaureni u svojim starim narativima da su očigledno nesvjesni da su za mnoge – oni oligarhija.
Kad bih mogao demokratama da ponudim nekoliko ideja dok počinju svoj put obnove, prva bi bila ova – kulturni elitizam je oštriji od ekonomskog. Doba države blagostanja probudilo je u demokratama utisak da se sve može riješiti parama koje se provlače kroz neki državni program. Ali populističkom erom društveno prezrenje upravlja jače nego manjak novca.
Svako društvo ima svoj poredak uvažavanja, sistem raspoređivanja koji usmjerava našu pažnju i poštovanje. Onda kada se milioni ljudi osjećaju kao da njih i njihove vrijednosti taj poredak ne vidi, opravdano se otuđuju i ljute. Naravno, staće uz tipa kakav je Tramp, koji kaže – Vidim te. Poštujem te. Ako demokrate i obrazovani stalež generalno ne mogu da promijene svoje vrijednosti i stav u društvu, sumnjam da će ikakav set ekonomskih mjera biti od neke koristi. To samo pokazuje da ljevičarske stranke ne mogu biti ni saslušane dok ne daju ispravan odgovor na velika moralna pitanja: o vjeri, porodici, zastavi, poštovanju prema ljudima iz svih društvenih staleža.
Moja druga ideja je sljedeća – sjetite se Dvajta Ajka Ajzenhauera. Ajk je bio republikanski predsjednik u državi blagostanja. U suštini, on je rekao: "Podržaću osnovni nacrt Novog dila, ali ću na neki racionalniji način ostvariti te ciljeve. Imajte povjerenja u mene".
Za demokrate našeg doba to znači sljedeće – ako narod opravdano ne vjeruje u institucije, a vi ste stranka koja je dio tih institucija, onda morate biti stranka koja će dovesti do korjenitih reformi. Morate vi biti oni koji će reći da Tramp spaljuje institucije, a mi želimo efikasne promjene u institucijama.
Kako biste to pokazali, morate biti voljni da formirate aktivističke grupe: reformisaćemo škole na način koji se sindikatu neće dopasti. Reformisaćemo Kongres na način koji vlast neće odobriti.
Da li zaista mislite da će profesionalni političari predvoditi ove tektonske promjene? One podrazumijevaju i intelektualce, organizatore, novu generaciju, sve nas. To je rad koji će se odvijati decenijama, a ne u izbornim ciklusima. Razbistrite glavu. Promijenite način razmišljanja.
Originalni članak objavio je "Njujork tajms".
© 2025 The New York Times Company
Prevod: Darinka Jovanović
