Suština predloga je pojednostavljenje primjene koncepta „sigurne treće zemlje“ - mehanizma koji omogućava državama članicama da odbace zahtjev za azil ako se procjeni da je osoba mogla dobiti zaštitu u nekoj drugoj, „sigurnoj“ zemlji.

Do sada, EU je dozvoljavala primjenu koncepta sigurne treće zemlje samo ako postoji jasna veza između tražioca azila i te zemlje, bilo kroz porodične odnose, prethodni boravak ili druge relevantne okolnosti. Novi predlog ukida tu obavezu.

Umjesto toga, države članice će moći same, kroz svoja nacionalna zakonodavstva, da odrede kada postoji “dovoljna veza”, a u nekim slučajevima ta veza neće biti ni potrebna. Dovoljno će biti da je osoba samo proputovala kroz određenu zemlju, čak i ako se tamo zadržala kratko, bez ikakvih konkretnih veza.

Međutim, u situacijama kada nema ni veze ni tranzita, azil se može odbaciti ako postoji sporazum ili aranžman sa trećom zemljom da ona preuzme odgovornost za zaštitu tražioca, za sve osim za maloljetnike bez pratnje.

Prema istom predlogu, žalbe na odluke koje se temelje na konceptu sigurne treće zemlje više neće automatski obustavljati deportaciju dok se žalba ne riješi, što znači da bi mnogi tražioci azila mogli biti vraćeni i prije nego što sud odluči o njihovom slučaju, prenosi N1.rs.

Takođe, Komisija predlaže obavezu za države članice da unaprijed obavijeste Brisel i ostale članice EU o svakom novom sporazumu sa trećom zemljom, kako bi se osigurala usklađenost sa pravom EU.

Evropski parlament i Evropski savjet bi sada trebalo da se usaglase oko ovog predloga, pa se očekuje se žustra politička debata, posebno imajući u vidu kritike stručnjaka za ljudska prava da takva zakonska rješenja ozbiljno ugrožavaju pravo na efikasnu pravnu zaštitu.

Do ove inicijative dolazi u okviru šire reforme migracione politike EU, dogovorene u okviru Pakta o migraciji i azilu, a Evropska komisija tvrdi da na taj način želi da ubrza proces odlučivanja o azilima i suzbije zloupotrebe sistema.