U posljednjem okršaju nije bilo ni ultimatuma ni crvenog dugmeta.
Ipak, krug vojnih odmazdi, pritajenih signala i brzih međunarodnih reakcija brzo je probudio najopasniju sjenku u toj regiji. Ova kriza se nije strmoglavila u nuklearni sukob, ali jeste nas podsjetila na to koliko brzo ove tenzije mogu do toga dovesti.
Kako je kriza eskalirala, Pakistan je polsao "dvojake signale" - vojna odmazda istovremeno uz najavu sastanka Nacionalnog komandnog tijela (National Command Authority-NCA), kao proračunat podsjetnik mogućnosti nuklearnog sukoba. NCA se bavi nadzorom i upotrebom nuklearnog arsenala države. Da li je ovaj potez tek simboličan, strateški ili istinski alarm, možda nikad nećemo saznati. Takođe, desio se u isto vrijeme kad se američki državni sekretar Marko Rubio navodno umiješao kako bi spriječio eskalaciju.
Predsjednik Tramp je izjavio kako SAD nisu samo posredovale u sklapanju primirja - već su i obustavile "nuklearni sukob". Tokom obraćanja javnosti u ponedeljak, premijer Indije Narendra Modi je izjavio: "Nema tolerancije za ucjenjivanje nuklearkom; Indiju neće zastrašiti nuklearne prijetnje. Svako terorističko sklonište koje djeluje u ovom pravcu suočiće se sa preciznom i odlučnom borbom", dodao je Modi.
Procjenjuje se da Indija i Pakistan imaju po otprilike 170 komada nuklearnog oružja.Veći dio njihovog raspoređenog oružja nalazi se u njihovim raketnim snagama baziranim na kopnu, iako obe zemlje razvijaju nuklearne trijade sposobne za isporuku bojevih glava kopnom, vazduhom i morem, prema riječima Kristofera Klarija, stručnjaka za bezbednosna pitanja sa Univerziteta u Albaniju u SAD-u.
Indija vjerovatno ima razvijeniju vazdušnu i pomorsku komponentu od Pakistana. Jedan od razloga tome je to što Pakistan nije uložio ni približno vremena i novca u izgradnju podmornice na nuklearni pogon, što je Indiji dalo jasnu kvalitativnu prednost.
Pakistan nikad nije zvanično proglasio nuklearnu doktrinu. indija je usvojila politiku o posljedičnoj upotrebi oružja 1998. godine (što znači da neće to prva učiniti), ali je 2003. godina zdržala pravo da upotrijebi nuklearno oružje kao odgovor na hemijske ili biološke napade. Godihe 2016, tadašnji ministar odbrane je izjavio da ta politika ne treba da "obavezuje" Indiju.
Kalid Kidvai je jednom naveo 4 nepremostiva alarma za Pakistan: veliki gubitak terotorija, uništenje ključnih vojnih baza, ekonomska blokada ili ozbiljna politička destabilizacija. Godine 2002, tadašnji predsjednik Mušaraf je rekao da je jedina svrha nuklearnog oružja bila iskoristiti ga isključivo protiv Indije i da bi to učinili samo ako se opstanak Pakistana dovede u pitanje.
Godine 2019, Majk Pompeo je rekao kako su ga probudili usred noći da bi razgovarao sa indijskim zvaničnikom usljed straha da će Pakistan možda upotrijebiti nuklearno oružje. Tada je pakistanski zvaničnik upozorio indijske vlasti: "Odabrali ste put rata, a da niste svjesni posljedica".
Za vrijeme rata u Kargilu 1999, Pakistan je upozorio da neće oklijevati da upotrijebi bilo koje oružje. Kasnije su se pojavile informacije da je Pakistan pripremao svoj nuklearni arsenal, iako analitičari izražavaju sumnju u te tvrdnje.
Strateško signaliziranje služi kao podsjetnik da se svaki sukob može brzo oteti kontroli — a sa Indijom i Pakistanom, ulozi su veći zbog nuklearne prijetnje. Ipak, nijedna strana aktivno ne prijeti upotrebom nuklearnog oružja.
Rizik od slučajne eskalacije takođe postoji — zbog ljudske greške, hakera, pogrešnih podataka ili nestabilnih lidera. Godine 2022. Indija je greškom ispalila nuklearno sposobnu raketu koja je pala na teritoriju Pakistana. Indija dva dana nije kontaktirala Pakistan, što je, da se desilo u vrijeme većih tenzija, moglo dovesti do ozbiljnog sukoba.
Ipak, opasnost od nuklearnog rata između Indije i Pakistana ostaje "relativno mala", smatra gospodin Kristofer Klari.
"Stoga, dokle god nema velikih kopnenih borbi na grnici, rizik od upotrebe nuklearnog oružja je prilično nizak i da se kontrolisati" naveo je Klari.
Sumit Ganguli, viši saradnik na Univerzitetu u Stenfordu, vjeruje da ni Indija ni Pakistan ne žele da ih označe kao rušitelja nuklearnog tabua posle Hirošime.
"Osim toga, koja god strana pribjegne upotrebi nuklearnog oružja, suočila bi se sa snažnom odmazdom i imala bi neprihvatljivo velik broj žrtava" smatra Ganguli.
U isto vrijeme, i Indija i Pakistan izgleda da jačaju svoj nuklearni arsenal.
Uprkos ponovljenim krizama i situacijama kada je zamalo došlo do ozbiljnog sukoba, obje strane su dosad uspjele da izbjegnu katastrofalan splet događaja koji bi doveo do nuklearnog sukoba. "Suzdržavanje i dalje funkcioniše. Sve što su Pakistanci uradili bilo je da na konvencionalne napade odgovore sopstvenim konvencionalnim udarima" piše Umer Faruk, analitičar iz Islamabada.
Ipak, priustvo nuklearnog oružja unosi konstantni talas rizika - takav da se nikad ne može odbaciti kao mogućnost, bez obzira na to koliko je iskusan lider na vlasti ili koliko su namjere kontrolisane.
Vlade Indije i Pakistana su držale pod kontrolom ovo pitanje u prošlosti, tako da rizik nije veliki. Ali uz nuklearno oružje, i mali rizik zapravo je prevelik.
Izvor: BBC
Prevod: Darinka Jovanović
