Mali procenat silovanih žena u Njemačkoj se odlučuje da stvar prijavi policiji.

Tako je u Brandenburgu pokrenut poseban projekat – žene mogu na povjerljiv pregled odmah, a onda imaju deset godina da odluče da li će prijaviti zločin.

Prema navodima UN, više od trećine žena u ovoj zemlji barem jednom u životu postaju žrtve nasilja. Tek manje od 40 odsto njih traži pomoć. Posebno često ćute žene koje su žrtve seksualnog nasilja.

Knut Albreht, prvi čovjek Pokrajinskog instituta za sudsku medicinu u Brandenburgu kaže da se većina slučajeve dešava u bliskom okruženju žrtve.

- Možda je počinilac muž, partner ili stric. Žene hoće da sačuvaju mir u kući. Uz nedjelo ide i sramota. Ima hiljadu razloga što se takve stvari ne prijavljuju - smatra on. 

Pregled posle silovanja se obavlja tako da se čuvaju dokazi – koji bi bili valjani pred sudom – ukoliko žena kasnije ipak riješi da stvar prijavi.

Ljekarka dokumentuje sve vrste povreda, a napadnuta žena sa ljekarkom prolazi kroz upitnik u ambulanti. U kutiju sa dokazima dolaze fotografije povreda i donji veš. Kad završe posao, ljekari dokaze šalju na čuvanje u odjeljenju sudske medicine.

Tako se često dolazi do tragova DNK zločinca. Ideja je da se žene pregledaju samo koliko je neophodno i po onome što same kažu o nedjelu.

- Ako je u pitanju bio oralni odnos, onda se ne uzima uzorak iz genitalija. Ako je ejakulacija uslijedila po stomaku, onda se bris uzima samo odatle - priča Albreht.

Čak i bez ejakulacije, postoje šanse da na žrtvi ima tragova DNK kože penisa. Ili, ukoliko je žrtva izgrebala silovatelja, da su tragovi pod noktima.

Stručnjaci kažu da je tu važno biti brz, jer se strani DNK na tijelu brzo razlaže i nestaje.