Piše Patrik Kingsli za Njujork Tajms
Gotovo čitave dvije decenije, Izrael je izbjegavao sveopšti rat sa svojim najvećim neprijateljima.
Vodio je kontrolisane sukobe sa Hamasom, ali im je na kraju dozvolio da zadrže moć u pojasu Gaze. Održao je mir, mada nestabilni, sa libanskom milicijom Hezbolah, čak i kada su se njeni borci ustoličili u južnom Libanu. I uprkos planiranju velikog napada na Iran, ograničio je svoje napade na one manje, pritajene.
Izraelski masivni napadi koji se u ovom trenutku dešavaju ističu izrazite promjene izraelske vojne doktrine otkad je Hamas, iranski saveznik u Palestini, napao ovu zemlju u oktobru 2023. To je promjena koja je prerasporedila dinamiku moći na Bliskom istoku, razotkrila ko su saveznici Irana u regionu i potvrdila status Izraela kao dominantne vojne sile u toj oblasti.
Budući da su Hamasu dali godine i godine da se pripreme za napad koji se desio 7. oktobra, Izrael je promijenio smjer djelovanja i poveo jednu od najsurovijih akcija u skorijoj ratnoj istoriji. Potom su izvršili atentat na jednog od vođa Hezbolaha i uništili velike djelove južnog Libana. Sada u Iranu sprovode beskrupulozni napad kojim su dugo prijetili, ali nikad se nisu usudili da udare.
"Mi sada mijenjamo lice Bliskog istoka" izjavio je Benjamin Netanjahu, premijer Izraela, tokom konferencije za štampu u ponedjeljak. "Ovo može dovesti do dalekosežnih promjena u samom Iranu" dodao je.
Zasad, ova druga tvrdnja još nije potvrđena. Izraelska vojna akcija je oslabila Iran, ali još uvijek nije uništila nuklearni program ove zemlje niti oborila njenu vladu, a moguće da im neće poći za rukom ni jedno ni drugo. Rat bi se mogao pretvoriti u nerješivi darmar iz kojeg nema izlazne strategije niti puta za povlačenje.
Njetanahuovu širu sliku teže je osporiti. Hamas više nije prijetnja Izaelu. Uticaj Hezbolaha na Izrael - kamoli opasnost koju predstavlja po Izrael - je znatno oslabio. Vlada u Siriji, stub iranskog regionalnog savezništva, pala je u decembru djelimično zato što Hezbolah više nije mogao da joj pritekne u pomoć.
Ove tektonske promjene govore mnogo o krupnim izmjenama unutar izraelskog psihološkog i strateškog prisupa od napada na Hamas u oktobru 2023.
Za kritičare Izraela, napad je bio neizbježna posljedica blokade Gaze i okupacije Zapadne obale i neuspjeleog pokušaja da se konflikt u Palestini riješi diplomatskim putem. Mnogi Izraelci izvukli su suprotan zaključak: oni vjeruju da je oktobarski napad, najsmrtonosniji u izraelskoj istoriji, ponikao iz neuspjeha Izraela da blagovremeno i odlučno porazi neprijatelje.
"Tokom dvadeset godina prije 7. oktobra, dopuštali smo da se prijetnje dešavaju izvan naših granica, vjerujući da će nas naša obavještajna služba unaprijed upozoriti o bilo kakvom napadu", rekao je general-major Amos Jadlin, bivši šef izraelske vojne obavještajne službe.
"Trauma 7. oktobra potpuno je promijenila takav način razmišljanja i učinila nas spremnijima da preuzmemo rizike koje ranije nismo preuzimali", rekao je Jadlin. "Više nećemo čekati da budemo napadnuti, niti ćemo dozvoliti da budemo iznenađeni."
Ovakav pristup odjekuje izraelskom strategijom tokom prvih decenija postojanja te zemlje, kada je obično brže i odlučnije uklanjala prijetnje na svojim granicama, rekao je Jadlin. Najslikovitiji primjer toga je onaj iz juna 1967, kada je Izrael unaprijed napao Egipat nakon što je egipatska milicija pomjerila trupe prema granici sa Izraelom.
"Kada je Egipat gomilao trupe na našoj južnoj granici, nismo čekali da nas iznenade", rekao je Jadlin. "Sada ponovo oživljavamo tu doktrinu."
Novi pristup Izraela je kulminacija ponovne procjene koja je trajala mjesecima i tokom koje su postepeno obnovili vojnu snagu koju su im urušili 7. oktobra.
Dok je pristup Izraela na Hamas bio odraz bijesa, ova zemlja je sada umorna od napada na Hezbolah i Iran. Netanjahu je opozvao rani napad na Hezbolah prvih sedmica rata 2023. godine usled straha da će se Izrael namučiti ratujući na više frontova protiv saveza kojim upravlja Iran.
Skoro godinu dana, Izrael je vodio blaže napade protiv Hezbolaha u blizini granica. Uprkos sve jačim sukobima sa Iranom 2024, Izrael je ograničio svoje napade samo na Iran kako bi izbjegli sveopšti rat.
Počeli su da mijenjaju svoj pristup u septembru, kada je niz neočekivanih poteza omogućio Izraelu da desetkuje veći dio višeg rukovodstva Hezbolaha. To je povećalo samopouzdanje Izraela i podstaklo ga da naloži odlučnije napade.Trupe su zauzele južni Liban, a vazdušne snage su ubile generalnog sekretara Hezbolaha, Hasana Nasralaha.
Izrael je, potom, oslabio iranske sisteme vazdušne odbrane i uspješno odbio masovne napade iranskih raketa, što je pojačalo samopouzdanje Izraelaca u svoje ofanzive i odbrambene sposobnosti. Više od godinu dana nakon 7. oktobra, izraelski lideri su konačno došli do zaključka da su imali rijetku priliku da pokrenu odlučujući napad na iranski nuklearni program.
Iako je novi izraelski pristup oslabio uticaj Irana na region, malo je doprinio rješavanju najstarijeg i najtvrdokornijeg problema: njihovog sukoba sa Palestinom.
U Gazi, odmazda Izraela je dovela do opšte destrukcije i krvoprolića, budeći strahovitu spoznaju izraelske moći i umanjujući prijetnju Hamasa za čitavu jednu generaciju.
Ali konflikt nije ukazao na jasan dugoročni pravac ni za Gazu ni za pitanje Palestine u širem smislu.
Netanjahu je konstantno ignorisao svaku priliku da okonča rat, opirući se prihvatanju ideje da ostatak vođstva Hamasa bude na vlasti ili da druge palestinske grupe preuzmu kontrolu.
"Čovjek se pita je li efikasan vojni učinak jednak trezvenoj političkoj viziji" kaže Nimrod Novik, nekadašnji visoki izraelski zvaničnik i saradnik u Izraelskom političkom forumu, istraživačkoj grupi sa sjedištem u Njujorku.
"Ili ćemo i sada, kao u Gazi, ostati bez krajnje strategije. Vrijeme će pokazati.
Originalni članak objavio je Njujork Tajms.
© 2025 The New York Times Company
Prevod: Darinka Jovanović
