SAD imaju 99 tona plutonijuma iz Hladnog rata, Tramp ga želi dati privatnicima

Plan, koji predviđa pretvaranje opasnog materijala u gorivo za male modularne reaktore, izazvao je duboku zabrinutost među stručnjacima za neširenje nuklearnog oružja, piše Frans 24.

Pet kompanija, uključujući francusko-italijansku Njukleo, koja je specijalizovana za male nuklearne reaktore, započelo je „napredne pregovore“ sa američkim vlastima o korišćenju dijela od 99 tona plutonijuma.

Materijal, proizveden za nuklearno oružje do početka 1990-ih, sada se skladišti na nekoliko lokacija pod visokim obezbjeđenjem. Izabrane kompanije će morati da dokažu da su sposobne da bezbjedno rukuju i transportuju izuzetno nestabilni radioaktivni materijal, koji bi mogao da se koristi za izradu desetina novih nuklearnih bombi.

Pitanje odlaganja ovih zaliha muči Sjedinjene Američke Države decenijama.

- Skladištenje ovog materijala košta novac. Moramo da osiguramo njegovu bezbednost i da se pobrinemo da kontejneri ne korodiraju. To su troškovi za zalihe koje Sjedinjene Američke Države zapravo ne žele jer im više nisu potrebne za njihov nuklearni arsenal - objasnio je Noa Mejhju iz Bečkog centra za razoružanje i neširenje oružja (VCDNP).

Nakon Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države i Rusija su bezuspješno pokušale da pretvore plutonijum u izvor energije, a plan je napušten tokom drugog mandata Baraka Obame. Administracija Džoa Bajdena namjeravala je da bezbjedno skladišti zalihe pod zemljom u Novom Meksiku, ali je projekat obustavljen zbog previsoke cijene i složenosti.

Trampov povratak u Bijelu kuću donio je potpuni preokret: ideju da se rješenje za plutonijum, koga vlada očajnički želi da se riješi, prepusti privatnom sektoru. Ovaj pristup se uklapa u Trampov ambiciozni plan za nuklearnu obnovu Sjedinjenih Američkih Država, a jedan od podsticaja, prema nekim stručnjacima, je ogromna želja za energijom vještačke inteligencije.

- Jedan od glavnih razloga za Trampovu podršku nuklearnoj energiji je potreba SAD da proizvode sve više i više električne energije kako bi zadovoljile ogromne apetite industrije vještačke inteligencije i njenih centara podataka - objasnio je Mejhju.

Nuklearni startapovi koje je odabrala Bijela kuća kažu da im je hitno potreban pristup novim izvorima goriva, posebno nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 2022. godine.

- Čitava priča takođe ima geopolitičku dimenziju: naime, glavni dobavljač obogaćenog uranijuma, koji se koristi kao gorivo za ove reaktore, bila je Rusija - primijetio je Kris Speding sa Univerziteta u Lesteru.

- Sjedinjene Američke Države sada žele da proizvode više električne energije nuklearnom tehnologijom, bez potrebe da kupuju obogaćeni uranijum od Rusije. Ali po koju cijenu - pita Moric Kjut, fizičar sa Univerziteta u Hamburgu.

Za Donalda Trampa, čini se da je vrijeme da „plutonijum ponovo učini velikim“. Međutim, stručnjaci upozoravaju na opasnosti.

- Plutonijum je jedna od najtoksičnijih supstanci ikada stvorenih, daleko toksičnija od uranijuma. Udisanje čak i najmanje količine je dovoljno da vas dovede u rizik od raka pluća - primijetio je Majkl Šnajder, urednik Izvještaja o stanju svjetske nuklearne industrije.

Stručnjaci su skeptični prema ideji da se rukovanje takvom supstancom povjeri startap kompanijama.

- Izuzetno je teško rukovati njome i biće potrebni veoma strogi protokoli za nadgledanje ovog projekta - rekao je Špeding.

Još jedan veliki rizik je širenje nuklearnog oružja. Kit upozorava da je mnogo lakše dobiti materijal za bombe iz odvojenog plutonijuma nego obogaćivanjem uranijuma.

- Iako je tačna količina plutonijuma potrebna za nuklearnu eksplozivnu napravu tajna, možemo reći da je masa veličine dinje dovoljna - objasnio je Šnajder.

- Zalihe plutonijuma se trenutno nalaze u strogo čuvanim objektima, ali ako dozvolimo privatnim kompanijama pristup, automatski povećavamo broj transportnih ruta i broj ljudi koji njime rukuju, povećavajući rizik od gubitka ili krađe - upozorio je Špeding.

Pored bezbjednosnih problema, stručnjaci su takođe zabrinuti zbog poruke koju SAD šalju svijetu.

- Kada je u pitanju nuklearno razoružanje, prodaja plutonijuma za proizvodnju oružja privatnim kompanijama ne šalje najbolju poruku - primijetio je Mejhju.

Speding se slaže sa ovim: „Druge zemlje bi se mogle pitati - ako SAD mogu da koriste plutonijum, zašto ne bismo i mi?“

Argument startapova o hitnoj potrebi za alternativom ruskom uranijumu takođe ne ubjeđuje stručnjake.

- Nije kao na benzinskoj pumpi, gdje možete slobodno da birate vrstu goriva za reaktore - grafički je Kit.

Pretvaranje plutonijuma u ​​izvor energije je izuzetno skupo i dugotrajno.

- Proizvodnja prvog kilovat-sata iz plutonijuma trajala bi godinama, ako ne i decenijama - tvrdio je on.

Čitav plan djeluje nepromišljeno i ishitreno, upozoravaju mnogi. Povrh svega, tu je i pitanje potencijalnog sukoba interesa. Već u septembru 2025. godine, demokratski senator Edvard Marki poslao je pismo predsjedniku Trampu u kojem je izrazio zabrinutost da ministar energetike Kris Rajt radi u interesu kompanije Oklo, kompanije u kojoj je radio prije nego što se pridružio administraciji.

- Zabrinut sam što vaša administracija nastavlja sa planovima za transfer plutonijuma u ​​Oklo... ne zato što ovi predlozi imaju smisla za Sjedinjene Američke Države, već zato što Oklo očekuje da će od toga finansijski profitirati, a ministar Rajt radi u interesu svoje bivše kompanije - napisao je Marki.