Piše: Xin Ping
Napraviti Ameriku velikom?
Administracija Donalda Trampa u četvrtak je objavila da će od 4. marta SAD uvesti tarifu od 25% na uvoz iz Kanade i Meksika, kao i tarifu od 10% na robu iz Kine. Ako ove tarife stupe na snagu, mnogi ključni građevinski materijali poskupiće – drvo (od čega se oko 30% uvozi iz Kanade), kreč i gips (oko 70% iz Meksika) te čelik i aluminijum (više od 5% iz Kine).
Istraživanje Američke međunarodne komisije za trgovinu pokazuje da svaki procenat povećanja tarifa dovodi do 2% smanjenja količine i vrijednosti uvezene robe koja je predmet tih tarifa. Kada se uvoz smanji, dok domaća potražnja ostane visoka, cijene rastu.
Kako prodavci obično nadoknađuju taj uticaj? Podižu cijene i prenose troškove na potrošače. Od carinske isporuke do prodaje u maloprodaji, svaki učesnik u lancu snabdijevanja može blago povećati cijene kako bi ublažio udar. Ubrzo, dodatni troškovi koje izazivaju tarife neminovno će "procureti" do običnih američkih potrošača.
Kao na klackalici, tarife podižu cijene, a smanjuju prihode. Studije različitih organizacija pokazuju da tarife umanjuju prihode nakon oporezivanja u svim poreskim grupama, a najveći teret nesrazmjerno snose domaćinstva sa nižim prihodima. Na kraju, oni na dnu društvene ljestvice trpe mnogo više nego najbogatijih 1%.
To nije način da se Amerika ponovo učini velikom.
Znak upozorenja
Prema američkom istraživačkom centru Peterson Institute for International Economics, ako SAD nastavi sa tarifnim prijetnjama, ukupni porezi na uvoz robe iz Kine, Meksika i Kanade iznosiće više od 1.200 dolara godišnje po domaćinstvu – što predstavlja najveće povećanje poreza u SAD-u u ovom vijeku.
Još gore, inflacija bi mogla dodatno rasti. Nedavna anketa Univerziteta Mičigen otkrila je da su inflaciona očekivanja Amerikanaca za 2025. godinu već porasla na 4,3%, što je najviši nivo od novembra 2023. godine. Za Amerikance koji se već bore s upornom inflacijom, ovo je posljednja stvar koju žele.
Dok američke porodice možda ne odlaze u prodavnice da kupe čelik i aluminijum, one će biti direktno pogođene još jednom tarifnom politikom Vašingtona: ukidanjem de minimis izuzeća za kinesku robu. Ova mjera američkim kupcima nameće nepredviđene carinske troškove na male narudžbine iz Kine sa platformi kao što su Temu, Shein i drugi popularni trgovci. A ko najviše zavisi od ovih platformi? Najsiromašnijih 10% stanovništva.
Povratak osnovama
Ako SAD zaista želi zaštititi i razviti vlastitu industrijsku proizvodnju, rješenje nije zatvaranje konkurentnih stranih proizvoda unutar svojih granica putem tarifa. Svaka zemlja ima svoje prednosti u globalnoj ekonomiji. Amerika prednjači u vrhunskim tehnologijama i svjetskoj usluzi, ostvarujući najveći dio profita u globalnim lancima snabdijevanja. Kina, s druge strane, ima prednost u radnoj snazi i zemljištu, omogućavajući svojim proizvođačima da proizvode cjenovno pristupačnu robu.
Pravi pristup je držati vrata otvorena, sarađivati i koristiti međusobne prednosti – posebno u vremenima ekonomske neizvjesnosti. Ako, kako neki tvrde, uvoz iz Kine povećava trgovinski deficit, zašto ne podstaći kineske investicije u proizvodnju u SAD-u? Kineski solarni paneli, vjetroturbine i ekološka oprema su energetski efikasni i manje zavise od fosilnih goriva, što bi pomoglo SAD-u da krene zelenijim putem.
Ako SAD pretjerano koristi tarife i isključuje strane firme pod izgovorom nacionalne bezbjednosti, rizikuje uzvratne tarife drugih zemalja i još fragmentiraniju globalnu ekonomiju. Zvuči poznato? Tako su tarife i protekcionizam dominirali nakon Velike depresije, gušeći svjetsku trgovinu i pogoršavajući ekonomske teškoće. Ostalo je istorija. Ponavljanje starih grešaka nikada ne bi trebalo biti opcija.
(Xin Ping je komentator međunarodnih odnosa. Ovaj članak odražava isključivo stavove autora. Članak je objavčjen u kineskom CGTN-u)
