The New York Times: O Iranu, moralu i vjeri u intervjuu sa Džej Di Vensom

Piše Ros Dautat za "Njujork tajms"

Džej Di Vens trenutno promoviše novu knjigu i mirovni sporazum s Iranom. I taj sporazum je kontroverzniji, naročito među republikanskim "jastrebovima" (političarima koji zagovaraju tvrđi pristup u spoljnoj politici). Ipak, biti zaštitno lice primirja u nepopularnom ratu kojem se, prema navodima, protivio od samog početka, ne djeluje da je loše po potpredsjednika.

Teži zadatak mogla bi biti promocija njegove knjige "Communion", koja govori o njegovom povratku vjeri. Knjiga je očigledno napisana u blažem i pomirljivijem tonu (u njoj se čak izvinjava ženama bez djece, a vlasnicama mačaka, koje je ranije vrijeđao), što je u skladu s imidžom koji bi mu mogao biti potreban za pobjedu na predsjedničkim izborima 2028. godine, ali ne nužno i s administracijom i predsjednikom kojem trenutno služi.

Za moj podkast "Interesting Times", razgovarao sam s njim o napetostima između Trampovog političkog stila i hrišćanstva, o njegovom sukobu s papom, kao i o tome da li njegova politička budućnost zavisi od uspjeha sporazuma s Iranom.

Ovo je odlomak našeg razgovora, koji je vođen prošle srijede, prije nego što je sporazum Bijele kuće s Iranom objavljen za javnost.

Ros Dautat: Počnimo od osnovnog pitanja. Šta je u ovom sporazumu dobro po Ameriku i po svijet, a što nismo mogli postići tokom tri mjeseca vojnog sukoba?
Vens: Evo šta je poenta sporazuma. Prije svega, njime se otvara Ormuski moreuz, koji je, jasno je, bio glavni izvor poremećaja u globalnom snabdijevanju ne samo naftom i gasom već i proizvodima koji se dobijaju od nafte i gasa, poput đubriva i sličnih proizvoda. Tako da je Ormuski moreuz odmah otvoren. Ali, najvažniji plod ovog sporazuma je suštinski uslovljen time hoće li Iranci zapravo promijeniti način ophođenja prema regionu.

Ormuski moreuz ostaje otvoren, a Iranci će uništiti zalihe visoko obogaćenog uranijuma koje posjeduju. Ljudi me često pitaju: "Po čemu se ovo razlikuje od JCPOA" (zajednički sveobuhvatni akcioni plan, odnosno nuklearni sporazum s Iranom iz 2015. godine).

Dautat: Da razjasnimo, to je sporazum koji je zaključila Obamina administracija, taj zajednički sveobuhvatni akcioni plan?

Vens: Tako je. To je nuklearni sporazum između Irana i Obame. I tim sporazumom je omogućeno da proizvode zalihe obogaćenog uranijuma. Našim sporazumom se obezbjeđuje uništenje tih zaliha, što je veoma, veoma velika razlika i pravi ogromnu razliku za naš narod.

Dautat: Dakle, pored razgovora o sporazumu s Iranom, pričate i o svojoj novoj knjizi koja se zove Povratak vjeri.

I ona je djelimično religijski memoar, a zatim, rekao bih da se djelimično religijski memoar uklapa u vrstu knjige koju bi neko ko razmišlja o kandidaturi za predsjednika napisao.

Kako hrišćanstvo funkcioniše u Trampovoj administraciji? Šta je hrišćansko u drugoj Trampovoj administraciji?

Vens: [Smijeh.] Pa, mislim da smo sproveli niz ekonomskih politika. Rekao bih da je, posebno poreska politika, po svojim distributivnim efektima mnogo više usmjerena na srednju klasu nego na najbogatije, u poređenju sa prethodnim republikanskim administracijama.

Bili smo nemilosrdno kritikovani zbog trgovinske i ekonomske politike koja je usmjerena na obnavljanje radnih mjesta za srednju klasu. Još je rano da se donose zaključci jer smo tek godinu i po u tome, ali mislim da podaci o rastu plata u Trampovoj administraciji sugerišu da obnavljamo vrstu dostojanstva rada u srednjoj klasi i plata koje uz to dolaze.

Dautat: Rast plata prije početka rata sa Iranom, zar ne?

Vens: Upravo tako. Prethodnih mjeseci porasla je inflacija usljed rata sa Iranom. Ali, u suštini, ako je rast plata jak, to će donijeti dobro ljudima. Mislim da smo time na neki način donijeli dobre odluke po pitanju sistema porodice, recimo. Urednička strana novina Wall Street Journal, stara garda poslovne elite, nas je otvoreno napadala zbog toga. Zašto ste povećali poreski kredit za djecu? Šta je sa Trampovim računima, koji zapravo daju ljudima novac kako bi njihova djeca i njihove porodice mogle vremenom da izgrade određeno bogatstvo? Mislim da smo uradili mnogo toga da poboljšamo ekonomski život za veliki broj ljudi, i takođe smo, po mom mišljenju, sproveli politiku koja je najviše usmjerena na dobrobit porodice nego ijedna dosad u mom životu.

Dautat: Mogli bismo voditi dugačak razgovor o ekonomiji. Ali, složimo se da Trampova administracija, na neki način, ima neku viziju oporavka srednjeg staleža koja je povezana sa hrišćanstvom.

Vens: Je li teško bilo to izgovoriti, Ros?

Dautat: Samo iznosim činjenice zarad diskusije. Takođe, čini mi se da se administracija distancirala na više načina od nekog očiglednog izražavanja hrišćanskog uticaja na politiku.

Ova administracija je više neprijateljski nastrojena, više nego ijedan drugi republikanski kabinet, a da ne pričam o demokratama, prema sprovođenju humanitarne pomoći. Držala je sebe podalje od crkvenih konzervativaca, humanitarnih organizacija u tolikoj mjeri da je zbog toga dobila mnogo kritika. Potom, budimo iskreni, način obraćanja ove administracije nije baš uvijek vjerski obojen. Ima mnogo agresivnih poruka prema ljudima koji nisu saglasni sa politikama administracije. Zanima me šta vi mislite o tome.

Vens: Što se tiče načina obraćanja, to je vrlo teško osporiti, jer je fundamentalno nepobitno. Zato što bih za svaki video-zapis koji vi možete pokazati na kom sam ja ili predsjednik ili neki sekretar i gdje govorimo nešto protivno vjeri, prema vašem mišljenju, ja isto mogu pokazati nekoliko videa u kojima radimo ili govorimo nešto što je i te kako hrišćanski.

Priroda političke komunikacije u doba masovnih medija je takva da se ljudi ponekad našale i to se izvuče iz konteksta. Svako će ponekad pogriješiti. Ja griješim. Pisao sam pomalo o ovome u knjizi. Pišem o sopstvenim greškama koje sam napravio kao hrišćanin na poziciji.

Uzmimo klasičan primjer. Bajdenova administracija je veoma humano govorila o imigraciji, uključujući i ilegalnu imigraciju.

Imala je riječi pune saosjećanja koje je upućivala ljudima koji su dolazili u našu zemlju. Rekao bih, međutim, da nije bila naročito saosjećajna prema ljudima koji su bili u suživotu s posljedicama masovne migracije.

Dakle, na određenom nivou, ono što mislim da je mnogo važnije od percepcije obraćanja jeste stvarno ponašanje. I mislim da sam po pitanju svega, prirodno, izuzetno pristrasan. Ja sam potpredsjednik u ovoj administraciji, iako ne kažem da smo savršeni, mislim da je naša stvarna politika bila mnogo bolja iz perspektive osnovne moralne prakse.

I mislim da smo se, na primjer, suprotstavili poslovnim elitama naše stranke na način na koji Džo Bajden nikada nije bio spreman da se zamjeri kulturnim elitama krajnje ljevice u svojoj administraciji. Isto bih rekao i za Obaminu administraciju.

Dautat: Kako si završio kao katolički konvertit, kao potpredsjednik koji se svađa s papom zbog rata s Iranom?

Vens: Zato što se ne svađam s papom, Ros.

Dautat: U redu.

Vens: I ako pogledaš ono što sam rekao, znaš, u javnom životu govoriš stvari, i ponekad kažeš neki glupi komentar, a ponekad kažeš stvari koje se potpuno izvuku iz konteksta.

Ono što sam rekao o papi jeste da mi se zapravo sviđa što on iznosi svoje mišljenje. Sviđa mi se što govori o aktuelnim pitanjima i što je zagovornik mira. Ali to ne znači da će, kada su u pitanju delikatna pitanja poput toga kako uskladiti različite principe, vlast uvijek biti saglasna.

Dautat: Ali evo ironije: u određenoj mjeri si se raspravljao s papom oko njegovih kritika zbog rata s Iranom, čak i ako je iznosio uopštene stavove.

Ali na osnovu, prvo, odličnog izvještavanja "Njujork tajmsa", i drugo, praktično svega što si rekao i uradio u javnom životu, svi znamo da si smatrao da je rat s Iranom bila loša ideja.

Dakle, ti si kao katolički potpredsjednik pokušavao da okončaš rat kojem si se protivio, dok si istovremeno branio administraciju od pape čiju si kritiku, mislim, i sam dijelio.

Da li je to ispravna procjena onoga što se dešavalo?

Vens: Ne, ne mislim da je to ispravna procjena onoga što se dešava.

Moram da kažem predsjedniku Sjedinjenih Država šta mislim o svim pitanjima. Moram da mu pružim najbolje savjete. Smatram da je moj posao da izađem i pomognem da ta politička odluka bude što uspješnija.

Uvijek mi je zanimljivo to što, čak i ako, zarad diskusuje, prihvatim da sam mislim to i to, postavlja se pitanje: misliš li da bi bilo moralno ili prikladno da javno kukam zbog odluke koju je donio predsjednik Sjedinjenih Država?

Ja nisam komentator. Ja sam potpredsjednik.

Папа Лав XIV и потпредсједник Венс

-ALESSANDRA TARANTINO/AP VIA GULIVER

Dautat: Hajde da završimo onda s ulogom koju sada igraš. Jer, bez obzira na tvoje stavove o početnoj opravdanosti rata, imaš neobično veliku odgovornost za ovaj sporazum. I sam si se šalio, a kroz šalu se često otkrivaju činjenice, da bi predsjednik mogao da organizuje takmičenje u stilu "Šegrta" između tebe i Marka Rubija za svog nasljednika.

Postoji li scenario u kojem ovaj mirovni sporazum može da pođe naopako, i za, recimo, godinu predsjednik Sjedinjenih Država kaže: "Da, dali smo Džej Diju šansu da sklopi mir i nije uspio. Tako da Marko sada ima veću šansu". Razmišljaš li o takvom scenariju?

Vens: Uopšte ne razmišljam o tome. Ono o čemu razmišljam jeste da je ovaj sporazum dobar za američki narod.

U pravu ste, trudio sam se oko njega mnogo, ali i Marko je bio izuzetno uključen. Cijeli tim je bio izuzetno uključen. Jedan od najčudnijih medijskih narativa koji se izrodio jeste da između Marka i mene navodno postoji intenzivno rivalstvo iza kulisa. A on je jedna od osoba s kojima najviše volim da radim svaki dan.

Секретар Марко Рубио и потпредсједник Џеј Ди Венс

-IMAGO/OLIVER CONTRERAS/POOL VIA CNP /MEDIAPUNCH VIA GULIVER

Dautat: Ne mislim da ste u intenzivnom rivalstvu, ali primjećujem da je on državni sekretar, da on nije glavni za ovaj sporazum, a ti jesi.

Vens: Pa, ja sam potpredsjednik. I on je bio izuzetno angažovan na ovome.

Mislim da je razlog zašto sam ja posebno zainteresovan za ovo i zašto mi je predsjednik dao posebne odgovornosti taj što mi je stalo do ovog ptianja.

Drugo, ne znam u potpunosti prema kojim kriterijumima predsjednik odlučuje u ovakvim stvarima, ali ponekad kaže: ova osoba je prava za ovaj posao, ova osoba je prava za onaj posao.

Reći ću još ovo: ovim se u velikoj mjeri bavila cijela administracija. Ne pokušavam da izbjegnem odgovornost. Apsolutno mislim da je ovaj sporazum dobar za američki narod, i lično sam mnogo radio na njemu, ali cijela administracija je radila veoma marljivo na tome.

Članak je objavio "Njujork tajms"

c.2026 The New York Times Company

Prevod: Darinka Jovanović