Venecuela, zemljotres
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
(VIDEO) Venecuela: Više od 45.000 osoba vodi se kao nestalo
Dva snažna zemljotresa u razmaku od svega 39 sekundi pogodila su u srijedu uveče gusto naseljene četvrti u Venecueli i natjerala stanovnike da panično istrče na ulici dok su se zgrade ljuljale, pucale i rušile širom prijestonice - Karakasa.
Milioni ljudi u Karakasu i La Gvariji proveli su noć u automobilima, a, prema riječima svjedoka, ljudi iz naselja, posebno iz siromašnijih četvrti, noć su proveli u šatorima na ulicama jer su im domovi pretvoreni u šut. Oni koji nisu imali šatore, spavali su na dušecima ili jednostavno na prostirkama na travi. Neki su unezvereni tražili svoje rođake strepeći od novih zemljotresa, dok su spasilačke ekipe pokušavale da dođu do zarobljenih u ruševinama, piše "Njuzvik".
Privremena predsjednica Venecuele Delsi Rodrigez proglasila je vanredno stanje i izjavila da je "desetine zgrada srušeno", a da se La Gvaira suočava sa "pravom tragedijom". Američki geološki zavod izdao je dva crvena upozorenja i procijenio da postoji 41 odsto vjerovatnoće da broj žrtava premaši 10.000.
Broj žrtava dva zemljotresa koji su pogodili Venecuelu porastao je na oko 900, dok je broj povrijeđenih dostigao 2.980, izjavila je danas vršilac dužnosti predsjednika Venecuele Delsi Rodrigez. Ukupno 45.527 ljudi uvršteno je na spisak nestalih koji je nakon zemljotresa objavila internet stranica "Desaparesios teremoto Venecuela", prenose mediji.
Stanovnici Karakasa: "Imali smo osjećaj da se beton pretvorio u more"
Za mnoge u venecuelanskoj prijestonici, strah je počeo osjećajem koji prkosi logici.
- U 18.05 sam krenula da izvedem psa niz stepenice sa drugog sprata, i kada sam silazila, sve je počelo snažno da se pomjera s lijeva na desno, kao da stojim na obali i osjećam kako me nose morski talasi. Samo što smo bili na betonu - ispričala je za "Njuzvik" Marijan Riber, novinarka iz zdravstvene rubrike u Karakasu.
Riber je rekla da je zvuk bio zaglušujući - istovremeno su škripali metal, staklo i beton, praćeni vrištanjem komšija, dok je podrhtavanje trajalo mnogo duže nego što je ikada ranije doživjela.
- Ovo je trajalo jako dugo, jako dugo. Držala sam psa uz sebe i osjećala da se tlo ispod mene i dalje pomjera, a onda su uslijedili naknadni potresi - opisala je ona potresne trenutke.
Ljudi spavali u automobilima, u mraku dozivali svoje najbliže
Pošto je u pojedinim djelovima Karakasa mobilna mreža prestala da radi, a naknadni potresi nastavili da tresu zgrade tokom noći, mnoge porodice napustile su svoje domove i izašle napolje.
- Većina Venecuelanaca je spavala u automobilima, dežurajući i brinući jedni o drugima. Vodimo i pse sa sobom gdje god idemo. Nažalost, ovo je tragedija na koju nismo navikli niti smo za nju bili spremni - rekla je novinarka.
Prema navodima AFP-a, u Altamiri, jednoj od najteže pogođenih četvrti, potpuno se srušila zgrada od 22 sprata. Stanovnici pričaju da su se između nebodera dizali oblaci prašine, ljudi su u mraku dozivali svoje najbliže, dok su se dobrovoljci sa baterijskim lampama peli preko ruševina u potrazi za preživelima.
Komšije se spontano organizovale da pomažu starijima
Prema riječima novinarke Marijan Riber, komšije su se spontano organizovale u grupe koje obilaze starije sugrađane, dele vodu i raščišćavaju stepeništa, dok su drugi ćuteći posmatrali napukle zgrade u kojima su živjeli decenijama.
Za Kejlu Romero Rivas prvi znak da nešto nije u redu bio je neobičan, dubok zvuk za koji je u početku pomislila da dolazi iz sobe njene ćerke.
Kada je podrhtavanje postalo još jače, porodica je pokušala da pobjegne, ali vrata stana su se toliko pomjerala da nisu mogli da ih otvore. Njen suprug je uspio silom da otvori vrata, ali se pritom povrijedio. U haosu je njen dever pao, pa su u prvi mah pomislili da je doživio moždani udar, ali je kasnije utvrđeno da ima prelom ključne kosti i da je bio u stanju šoka. Romero Rivas je zagrlila ćerku i počela da se moli.
U njihovom stanu su se vaze i ukrasi razbili, ali je sama konstrukcija izdržala. Napolju su se komšije okupljale u mraku, grlile, plakale i pokušavale da shvate razmjere katastrofe.
Dok su se vozili kroz Santa Fe, vidjeli su gomile ljudi na ulicama: roditelje sa djecom, starije umotane u ćebad, ljude koji slušaju radio u parkiranim automobilima. Iz srušenih zgrada su se čuli "jezivi krici".
- Bilo je veoma teško. Previše je ljudi ostalo bez doma - dodala je ona.
"Kao Gaza posle rata"
Novinar iz Karakasa Toni Frandži Mavad zatekao se u liftu kada je počeo zemljotres.
- Lift je počeo jako da se ljulja s jedne na drugu stranu i brzo je krenuo nadolje - rekao je za "Njuzvik".
Kada su se vrata konačno otvorila u drugom podzemnom nivou garaže, on i još dvije osobe istrčali su napolje i gledali kako se zgrada iznad njih opasno njiše.
Pošto je mobilni telefoni nisu radili, ljudi su se okupljali na mjestima gdje je još bilo dostupnog Wi-Fi signala. Tada je Mavad počeo da dobija prve informacije o urušenim zgradama u sjevernim delovima grada i objektima koji su se potpuno srušili.
- Tada sam shvatio da to nije bio samo manji potres. Zgrade se nisu rušile u Karakasu od zemljotresa 1967. godine. Izgledalo je kao Gaza. Kao ratna zona - dodao je on.
Zemlja već u krizi suočava se sa novim iskušenjem
Zemljotresi su pogodili naciju koja je već godinama opterećena ekonomskim slomom i masovnim iseljavanjem stanovništva. Više od 7,7 miliona Venecuelanaca napustilo je zemlju u poslednjoj deceniji.
Potresi su oštetili i međunarodni aerodrom Simon Bolivar, što je dodatno otežalo spasilačke operacije. Brojne zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države (SAD), Švajcarsku, Francusku, Kinu, Brazil i Dominikansku Republiku, počele su da šalju pomoć.
Vlada SAD opredijelila je danas 150 miliona dolara pomoći, a američki državni sekretar Marko Rubio je ranije izjavio da će američki odgovor biti "veliki, brz i efikasan", napominjući da su spasilački timovi i medicinska oprema već na putu.
- Ova dva zemljotresa su još jedan humanitarni izazov za narod Venecuele, koji je već mnogo propatio. Ali na terenu postoji ogromna solidarnost: obični građani nude sklonište, hranu i moralnu podršku gde god mogu - rekao je za Pol Anđelo, američki posjetilac Karakasa.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU