Ne mogu sebi da priuštim djecu, kaže Glorija, koja je udata i u tridesetim je godinama. Ona je izračunala da bi je koštalo oko 2.400 dolara mjesečno, pored drugih već postojećih izdataka, da odgaja dijete tamo gdje živi u Kini.

"Bilo bi to 3.000 jena, odnosno 436 dolara, za dnevne troškove kao što je hrana, 2.000 jena, odnosno 291 dolar, za vrtić, 1.000 jena ili 145 dolara za povremeno čuvanje ako je potrebno i najmanje 10.000, odnosno 1.456 dolara, za školovanje", ispričala je ona.

Glorija radi honorarno kao nastavnica u osnovnoj školi u pokrajini Guangdung, u južnoj Kini, prenose Nezavisne. Prosječna primanja onih koji rade u privatnom sektoru u tom dijelu zemlje su oko 6.000 jena mjesečno ili 873 dolara.

Kao jedino dijete u svojoj porodici, zbog kineske politike jednog djeteta, ona kaže da mora da se usredsredi na isplaćivanje hipotekarnog kredita i na štednju novca za ostarjele roditelje. Kina prolazi kroz demografski preokret: njena populacija je u opadanju prvi put poslije šest decenija. A novi podaci pokazuju da većina Kineskinja želi samo jedno dijete ili ne želi djecu uopšte.

Procenat Kineskinja koje nemaju djecu skočio je sa šest odsto iz 2015. na 10 odsto 2020. godine, prema skorašnjoj anketi Kineskog istraživačkog centra za stanovništvo i razvoj. Ovi podaci pokazuju i da Kineskinje u godinama za rađanje imaju niže planove nataliteta, sa prosječnim željenim brojem djece koji je 2021. godine pao na 1,64, za razliku od 1,76 iz 2017. godine.

I dok druge azijske zemlje, kao što su Singapur, Japan i Južna Koreja, takođe imaju natalitet koji iznosi manje od dva, većina ljudi tvrdi da i dalje želi dvoje djece. U Kini to nije slučaj.

"U ovom smislu, Kina je izuzetak, zato što ne samo da je stvarni natalitet nizak, već su i želje za natalitetom niske", kaže doktor Šuang Čen, vanredni profesor međunarodne socijalne i javne politike u Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka.

Politički savjetnici imaju različite prijedloge kako pospješiti natalitet. Predlažu pomoć neudatim ženama da zamrznu jajne ćelije i da se ukinu školarina i troškovi nabavke udžbenika od vrtića do fakulteta. Druga ideja je da se djeci sa nevjenčanim roditeljima dodijele ista prava.

U Kini, djeca sa nevjenčanim roditeljima imaju poteškoće da dobiju "hukou", zvaničnu registraciju domaćinstva neophodnu za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu pomoć, a troškovi administracije znaju biti visoki. Visoki troškovi odgoja djeteta jedan su od glavnih razloga zašto Kineskinje ne žele da rađaju.

U Kini, utrkivanje sa vršnjacima počinje od trenutka rođenja  roditelji ih pokušavaju upisati u dobru školu kupujući kuće blizu popularnih školskih distrikata i prijavljujući djecu na razne vannastavne aktivnosti.

"Ne želim da donesem novi život u jedno tako nemilosrdno, kompetitivno okruženje", kaže dvadesetdvogodišnja studentkinja Mia.

Žene su pomenule još i negativni uticaj na njihovu karijeru kao jedan od faktora zašto su se odlučile da nemaju djecu. Na razgovorima za posao, žene su se prisjetile kako bi ih uvijek pitali da li u narednih nekoliko godina planiraju da imaju djecu. One kažu da su, ako odgovore potvrdno, šanse da budu primljene niže ili imaju manje šanse da će napredovati na poslu.

"Ravnoteža između života i posla je faktor koji ističu mnoge Kineskinje u višem obrazovanju kada razmišljaju da li su spremne za bebu", kaže Jun Žou, vanredna profesorka sociologije sa Univerziteta u Mičigenu, piše BBC.

"Rad je za njih samoostvarenje", ističe Žou.